Marketing
suzama l'epim tapete vol.370
"..ja sam buducnost..
da li ti se sviDJam?..."
smijala sam se navigaciji koja je tvrdila da mi treba jos sat vremena do Virovitice....
ma daaaaaajjjjj, kakvih sat?
svasta....
a onda smo krenuli...
naime, moj novi mob nema navigaciju pa sam karticu ubacial u staru Nokiu x6....uvijek je funkcionirala savrseno...
ovaj put sam postavke postavila na najkraci put do cilja...
naucila sam jos jednu bitnu zivotnu lekciju ...
NAJKRACI PUT NE ZNACI NUZNO I NAJBRZI 
da, da...Nokia me shvatila doslovno i nije birala cestu...u jednom smo trenu bili na sasvim legalnoj cesti u sva smjera sa crtom po sredini (dokaz sirine 
) a vec u drugom smo se nasli na makadamu gdje mi se srce paralo slusajuci kako kamenje udara po automobilu uz voznju od punih 45 km/h!!!! 
i tako par puta....
bilo kako bilo, nasli smo se pred Viroviticom u 10 do 10.....
bila sam extaticno happy kad sam napokon stigla nakon svih peripetija i sta se desi onda?
nema putokaza za izlozbu?????
HALOOOOOO????
prvo stajanje, prvi covjek sa strane...nema pojma...
drugi nam rasvjetljuje put i u dvije minute do 10 Einy i ja upadamo za stol prijave....
Nakon prijave otisli smo vidjeti konkurenciju...
mhm 3 predivne madjarske viszle iz uzgajivacnice u Madjarskoj...huh...
"joooojjjj, daj samo peticu da zaradimo, moze?" govorila sam Einyu gladeci ga po glavi i krajickom oka pogledavajuci u smjeru konkurencije...ufffff
po prvi me puta bila frka!
zena, vlasnica madjarske uzgajivacnice mi je nakon nekoliko minuta prisla noseci katalog i pokazivajuci na ime Einyevog uzgajivaca...
"da?" upitala sam ju na engleskom
"bio je nedavno kod nas i kupio zenkicu od 4 mjeseca" odgovorila je, takodjer na engleskom...
Slijedili su sati cekanja na red...
malo smo izasli van bacati lopticu, pa kakati pa smo se opet vratili i stacionirali na dekici....
Einy i ja...
ljudi su nas slikali, prilazili s djecom i raspitivali se za pasminu, Einy ih je sarmirao lopticom...
prilazili su nam lovci i zalili sto Einy ne lovi...
slikali su nas ljudi u prolazu...trazili broj telefona...
pitali kad cemo imati mlade....
uglavnom, toliko nas nije nitko do sada slikao puta niti na jednoj izlozbi...
u redu smo upoznali vlasnike vajmarskog pticara iz Osijeka, maldi par, cura je imala fotic pa sam ju zamolila da i nas fotka tako da Einy i ja imamo i nase prve velike zajednicke fotke sa natjecanja....
Dosao je red i na nas....
usli smo u ring...Einy i ja te gospa madjarica i njen muzjak...
sudac nas je gledao jedne pa druge...
pa smo trcali...
pa je pregledavao pse....
kako je Einy nemiran tako sam ga hranila u polozaju u kojem treba biti na miru....sucu se to bas i nije svidjelo jer je Einy bio slinav pa mu je samo ovlas pogledao celjust...
Einy se nije bunio...
sudac se odmaknuo jos jednom...a onda mi prisao, klimnuo glavom i pokazao prstma prvo mjesto...
POBJEDILI SMO PRAVE MADJARE IZ MADJARSKE IZ UZGAJIVACNICE!!!!!!JEEEEEEEEEEEEE
naravno nitko ponosniji od mene i nitko sretniji od Einya kad smo izlazili van iz ringa i krenuli van iz dvorane na zrak....
u povratku smo svratili do uzgajivaca u Klostar Ivanic da napokon vidi Einya....Einy i ja vec tamo dolazimo ravno godinu dana i nikako stici...uglavnom, ovaj puta smo se uspjeli dogovoriti i Einy i ja smo opet cudnim putevima stigli od Virovitice do Klostar Ivanica....
Einy je ocarao uzgajivaca svojom ljepotom i velicinom...tip koji je othranio i prodao 5 legala madjarskih viszli nije vidio tako velikog muzjaka...bio je iznenadjen pa me ispitivao o vrsti hrane, kolicini kretanja i ostalome....
Mala je pak vizlica, 4mjesecna Luna natjeravala Einya po dvoristu pokusavajuci mu oteti lopticu...
Dan je bio dug..iscrpljujuci i pracen losom frizurom, no olaksanje i moje i Einyevo kad smo napokon to vece usli u stan, jednostavno se ne da opisati.....
Ipak...kod kuce je stvarno najljepse...a moj stan je napokon postao i dom...zahvaljujuci Einyu...
Post je objavljen 14.10.2013. u 22:50 sati.