Danas sam malo off subject, ali dobro.
Proteklog vikenda bijah u kinu dva puta. Čisto zadovoljstvo, ne znam kad mi se to zadnji put dogodilo, u neka davna, bolja vremena. Išla sam u kino koje je obuhvaćeno programom digitalizacije hrvatskih kina.
Rezultat - odličan.
Prvo 'Avioni', sinhronizirani animirani film, nastavak 'Auta 1 i 2'. Slika lijepa (prisjećam se kako sam zadnji put u tom starom kinu u čudu gledala Kung Fu Pandu dok je slika letjela nekamo s platna), a zvuk odličan (također se prisjećam iste Pande koja je imala dvostruki glas u ta prijašnja vremena te je stalno nešto pucketalo da sam jedva razumjela što se govori). Dobro, zvuk nije kao u Zagrebu u CineStaru (gdje mi prvo na par minuta otpadnu uši od buke, a onda, kad ih pronađem i vratim na mjesto, naviknem se na to i bude mi ugodno), ali je sasvim solidan i ugodan za moje uši.
Zatim 'Kauboji', hrvatski film. Inače primjećujem da je boljka hrvatskih filmova zvuk jer i kad ih gledam na TV-u moram pojačati 'do kraja' da bih sve čula, a i onda glumci nekad neke rečenice jednostavno progutaju. Slično je i kod 'Kauboja', ali zapravo je film simpatičan.
I k tome treba reći da se skupio pristojan broj ljudi u kinu. Ulaznice su više simbolične nego neko opterećenje za kućni budžet.
Živjelo kino!
Živjelo nešto pozitivno u sveopćem sivilu koje nas je tako ogrnulo!
Post je objavljen 14.10.2013. u 15:52 sati.