Marketing
Popisana...
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
Popisana...
Jutros sam se probudila u svom krevetu. Popišana. Oprostite popisana. Ono prvo je samo dio noćne more koja me je pratila dulje vremena nakon 20 - to satne vožnje autobusom u jednom danu i višednevnih kraćih vožnji kroz mediteranske zemlje EU-a. Je bilo je to nezaboravno iskustvo. Iskustvo prolaza kroz zemlje, preko granica, pored tabela višejezičnih, susretanja sa zabrađenim ženama istoka u crkvama, s crncima na doručku, na kiosku s kebabom i Turcima, Arapima, sa Švabama na večeri, u šetnji ulicama sa Talijanima, Francuzima, Španjolkama, Amerima, Japankama, Rusima, sa Srbima, Hrvaticama, Bosankama u autobusu na putu od Dalmacije preko Rijeke / Reke / Fijume, Slovenije, Trsta, Đenove, Andore, Monaca, Nice, Loret de Mar, Barcelone i natrag do Sarajeva. Lijepo, lipo, lepo u p.m.-u. Odlično! Bez šale. Volim putovanja ne samo zbog novog, zbog ponavljanja gradiva već viđenog, već zbog susreta s ljudima s kojima se u nekim drugim prilikama nikada ne bih okružila i družila. Svijet je pun zanimljivih likova. Ima i frikova. Ima i genijalaca. Ima i dosadnih. Ima i napornih. Ali takva putovanja iz nas izvlače ono najbolje. Na žalost kod nekih najgore. Ono najvažnije je iskustvo pokazane samokontrole, osjećaj uvažavanja potreba drugih i različitih.
Tako smo mali i za Svijet nebitni. A tako velike probleme stvaramo jedni drugima, susjed susidu, sused komšiji, kvazi pismeni nepismenima, dvoprstaši tropsrstašima i obratno, zeleni crvenim, crveni crnim...
Gledajući po povratku s puta tu jadnu svakodnevnicu ovih prostora, jad i čemer od političara, tzv. intelektualaca, propale radničke klase i seljaštva, bavljenja nebitnim, perifernim stvarima, a ne bitnim; radom, radnim mjestima, solidarnošću, osjećajem da većina mora štititi prava manjine, zažalim što nisam mlađa i što nemam hrabrosti za autobusnu kartu u jednom smjeru.
Oni koji vide razliku u kvačici kod; biti popiSan i biti popiŠan u ( BiH, Hrvatskoj...) ne vide ništa. Razlike nema. Popisani u Vukovaru, Vojniću, Udbini i do sutra u BiH, nakon svega ostaju popišani.
20, 33, 51 sto posto...Sigurno. Siguro. Garant. Keve mi...
.
..
.
.
.
.
.
Vrijeme, vrime, vreme je za grah, pasulj, fažol kod „Macole“ na povratku domu, kući...Onima, sitim (svega), dovoljna je macola i crna ploča koju ni ne znaju čitati.
Post je objavljen 14.10.2013. u 13:28 sati.