Marketing
MOJA ISTINA
Dugo mi je trebalo vremena da se odlučim napisati svoju istinu o tome što mi se događalo od ljeta 2009. god; do danas.Imao sam veliku sreću ili„nesreću“ , da preživim , ali živ sam, pa mogu bar napisati, pošto teško govorim što mi se sve dogodilo.
Za početak teksta važno je napomenuti da sam 1989 god operirao stenozu aorte.Imao sam 9 godina.Doslovno su
Tad o ničem nisam razmišljao osim da ponovo ustanem i idem kući.Bio sam u bolnici preko mjesec dana, na moju sreću sve je dobro zaraslo i srce je bilo Ok.
Igrao sam košarku, školovao se, nisam ni mislio o bolesti.Živio sam kao i svi mladi“Punim plućima“
.2001 god sam se oženio i dobio prekrasnu kćer.Zdravlje me dobro služilo osim ; mislim 2000 god. Kad sam odlučio otići prvi puta u Bosanski Brod preko mosta sa prijateljem..
Na povratku sam skužio one famozne rešetke, taman sam bio na ničijoj zemlji( mostu).
Pa ja se bojim visine. Dalje se ne sjećam, osim buđenja u bolnici, sa velikim upitnikom iznad glave:“U kojoj sam ja državi, gradu???“Pao sam u nesvijest na pol mosta
Sa mnom je tad bio danas nažalost pokojni prijatelj, sav polu krvav od držanja mene.
„Dobro je u brodskoj bolnici sam u SIGURNIM sam rukama!!“
Ironije li devet godina poslije u toj istoj bolnici sam skoro zaglibio.
U ljeto 2009. god, počeo sam naglo gubiti na klaži i bio sam febrilan., Visok sam 183 cm i imao sam uvijek oko 75 kg.U listopadu 2009., postao sam drugi puta tata..
Mlađu kćer uspio sam nosati mjesec i po dana i poslije tog je do dan danas nisam nosio.
14 prosinca 2009 ktćer je došla iz škole i zamolila me“Tata, vozi me kod prijatelja!“.Sjećam se koda je to bilo danas, taman je počinjao padati snijeg.
Na izlasku iz zgrade osjetio sam da totalno nerazumljivo pričam, jedva smo se nekako
vratili do stana.Hitna je stvarno došla rekordnom vremenu.Hitni pomoć je stvarno hitno došla i odvezli su me u Hitni neurološki prijam.
Tamo me dočekao simpatični mladi doktor ; mislim na stažu.On me hitno poslao na CT.Pogledao sam se u ogledalo:“Pa meni visi lijeva strana lica!!“.Pomisao mi je bila ovo su moji zadnji trenuci.Do tad nikad nisam vidio Ct, prvo su mi dali neko kontrasno sredstvo, Onda sam legao na neki krevet; pa te uvuče u neki ko polu tunel i snima.
Trajalo je to svojih 10-ak minuta; nakon toga:“Nije moždani udar“, a „Dobro je“, pomislio sam još ne idem gore ili dva metra ispod zemlje.
Od straha sam totalno dehidrirao.Supruga mi je otišla na kiosk kupiti ledeni čaj.Pohlepno sam ga nagnuo…Nakon par sekundi i pokušaja“Ja ne mogu gutati“, wtf???, pomislio sam.Grlo mi je bilo kao blokirano.Uslijedila je štucavica i povratak ma neurologiju.
Tamo su onda našli rješenje za gutanje zvano sonda.To ti ture neko kinesko sranje u nos i viću:“Gutaj, gutaj“Nije mi baš jasno kako sam to progutao. Na kraju dolazi injekcija sa zrakom koju stisnu u sondu.Ako želudac prdne znači da je sonda na dobro mjestu.
Mladi doktor sa početka priče je bio sav nesretan, pa je odlučio zvati u konzijilarni nekog sa Zaraze .Tako je završio 14.12 2009.
Proveo sam prvu noć na infuzijama, da ne dehidriram.U to vrijeme sam već imao 60-ak kg.E taj 15.12, da sam ga bar preskočio.U konzijilarni mi dolazi doktor sa titulama sa lijeve i desne strane, ni više ni manje šef zaraze Nenad Pandak.Na prvu mi je sjeo kao krajnje stručan i ljubazan liječnik. Nakon kraćeg vremena rekao mi je da će me premjestiti na zarazu i da sumnja na pravu dijagnozu.Pomislio sam tko sam ja da sumnjam , ipak je on zna.
Čim sam došao na zarazu izboli su me i punktirali.Te mi je je on obavijestio da bolujem od tuberkoloznog menigitisa. Rekao mi je da je liječenje dugotrajno i da će se gutanje vratiti, kad mi se oporave neki moždani ovijać , on je men iPREŠUTIO ISTINU;da su svi nalazi na TBC bili negativni, još od 15.12.2009, a to je sakrivao od mene i obitelji.Ne znam zašto nije rekao istinu?Uvijek će mi nad glavom visiti to zašto??
Svako jutro u viziti je bio oduševljen mojim čudesnim oporavkom.Sve sam bio mršaviji i mršaviji..Tad sam po zidu bljuvao ogavne tuberkolostatike, uvjeren da je to dobro.
Upoznao sam tad Nutren, Prosure i nešta bijelo u venu da mi da energiju.Kao budala cijeli dan dam čekao da mi to iskapa i gledao cimera kako jede čevape.
Neurolog je preporučio da me pregleda internist i MR mozga na Medikolu.Cijelo vrijeme je nosio stetoskop oko vrata, očigledno njemu ne bitan alat.
U to vrijeme postajao sam opet febrilan i počele su mi se pojavljivati crvene piknje po tijelu.Na upozorenje rekao je da su to akne.
U to vrijeme je otišao na skijanje i mene ostavio febrilnog, da mi nije izvadio hemokulturu.
Tad sam već imao ispod 50-kg, Na dan moga odlaska na MR u Medikol u pratnji mame koja radi u bolnici.
Toga jutra se sjećm samo „Vanja, Vanja šta ti je?“; bilaje to moja mama baš je šef došao sa skijanja.Probao sam se dići, ali mi je pred očima bio samo mrak.Šef tad dolazi „Dajte mu apaurin , on je samo razmažen!“I takvog me polu mrtvog posla u Zagreb.U kolima hitne sam , pred mamom sam ostao oduzet na lijevu stranu( teška lijevostrana hemipareza).
Doslovno sam se iz Zagreba zbog aljkavosti šefa zaraze vratio u pelenama.
Tad me preuzima moj spasitelj šefica reanimacije, koja mi vadi hemohulturu i šalje u Zagreb na Fra Mihaljević
Tamo odmah uspostavljaju ispravnu dijagnozu: bakterijski endokarditis.
Tužio sa brodsku bolnicu da skratim, u toku je proces na Građanskom sudu u Zagrebu , za sad vještačenja idu u moju korist.
Nemarom mi je totalno uništen život.Iako nisam mogao progutati ni kap vode HZZO mi već par godina odbija uredno toplice,
Gutam zahvaljujući logopedici u Zagrebu, u Brodu su rekli da mi nema pomoći.
Slavonski Brod je moj grad koji volim.Hvala svim krasnim liječnicima sa interne i reanimacije, također beskrajno hvala i svim medicinskim sestrama
Sad mi je cilj jednog dana nositi mlađu kćer.Nažalost u međuvremenu su me napustili neki ljudi koje puno volim.Ovo sam napisao da se ne ponovi više nikad, dva puta sam se digao, treći put ne znam da li bi imao snage.
Post je objavljen 13.10.2013. u 16:51 sati.