Marketing
USPOMENA NEKA IM BUDE, GRAD SVOJIH KORIJENA
Kiša, magla, južina, ali ona doslovna južina, vrijeme je koje već tjedan dana ne napušta Kvarner. Kao da se rodilo ovo vrijeme na Kvarneru. 
Jučer je bio dan kada su dvojica Pažanina otišla na svoj vječni počinak. Rijetko se to kada desi u Rijeci, ali jučer se i to desilo.
Obojica još uvijek u životnoj dobi kada su i te kako bili potrebiti svojim obiteljima. Mati od jednog je pred ljeto u visokoj životnoj dobi dolazila na terapiju, pričala mi o Pagu, o svojim sinovima i unucima, i veselila se da još uvijek sa svojom djecom, može otići na Pag. Život je neumitan. Nezna rasporediti ni prioritete ni vrijednosti. Ili možda zna?!
Smrt je diploma životne škole! Sprovod, rodbina, prijatelji, znanci, mnoštvo ljudi, patetika, plač i bol za odlazak drage osobe. Klape, glazba, glamour, sve je to prisutno u tim trenucima.
Zašto je kišna Rijeka, jučer bila tako tužna?
Ne znam može li se riječima dočarati taj doživljaj, ali oni koji učestvuju u tome mogu doživjeti svoje sutra. Mogu misliti na svoje sutra.
Pjesma govori:
Sutra je novi dan i život teče,
ne postoji bol ni jad što proći neće.
Sve će ostati iza nas
dok vrijeme leti.
Zastani barem malo,
svega se, svega sjeti.
Zato ljudi radite to što volite i uživajte u tome, da životom budete stalno prisutni u društvu, da društvo zna, da ste jedinka koja uživa u životu. Treba se svega sjetiti, treba drage ljude dostojno ispratiti, ali pustimo to, život piše nove stranice, svatko živi sa svojim djelima, spava i budi se sa njima, umiva, korača kroz dan, idemo dalje jer još uvijek imamo motiva, a trebamo i drugima.
Živimo, život!
Post je objavljen 11.10.2013. u 21:50 sati.