Misleci da sam na travnjaku bazena sam, polako sam zavrsavao obrok,
kad...!
Zurio je preko tog betoniranog nezanimljivog dijela i skrasio se tamo medju travkamo zurno kljucajuci lijevo desno, jer opasnost uvijek prijeti
ili ti je vec za petama!
Lagano, necujno, pokretima koji kao da se svi odvijaju unutar samog krzna
sve do tocke kad se treba uspraviti i u skoku napasti...
... mozda drugi put uspjesnije, a do tada upocetni polozaj (ipak su to igre na zivot ili smrt)!
Post je objavljen 11.10.2013. u 14:50 sati.