Marketing
suzama l'epim tapete vol.367
You were the sweetest thing that I ever knew
But I don't care for sugar honey if I can't have you
Since you've abandoned me
My whole life has crashed
Won't you pick the pieces up
'cause it feels just like I'm walking on broken glass
Walking on walking on broken glass
...Bio si najslaša stvar koju sam ikada znala
Ali ja ne marim za slatko ako nemam tebe
Od kada si me napustio
Cijeli mi se zivot srusio
Zar neces pokupiti dijelove
jer osjecaj je kao da hodam po slomljenom staklu
hodam, hodam po slomljenom staklu....
i tako je to i u zivotu...
nedjete se nasred slomljenog stakla i sta sad?
isli naprijed isli nazad nabodete se, posjecete, krvarite....
tako i ja kao i u pjesmi...naprijed jedan nazad dva....ponekad i tri...
i krvarim, nekad malo, nekad malo jace, covjek bi pomislio da se naviknes na nesto takvo i da vise ne boli...
ali boli...
iako se ne osvrces, bar pokusavas, iako krvaris iz svih mogucih i nemogucih rana...
boli...
ali ides dalje....
nadas se....
a nada je...znamo svi...kurva.....
....
nedjelja ujutro.....
jos jedna kavica..
jako neobavezna...
cujem se sa tipom i dogovorimo mjesto susreta...jutarnja nedjeljhna kava u novom shopping centru Point u Vrbanima...
ok, nije to bilo izvorno mjesto sastanka....trebao je to biti Yabani u Vrbiku ali je bilo gotovo pa nemoguce naci mjesto za parking pa sam predlozila taj novi centar sa trenutno free garazom...
bila sam nervozna kad sa cula tipa ujutro....
tek se probudio a bio je vesel kao da je na nekim drogama
kad sam rekla mjesto sastanka odvratio je "i onda cu uci u birc i prici najljepsoj djevojci tamo i to ces biti ti..."
HAAAAAAAAAAAAA???????WTF?????pa tip niti ne zna kako izgledam!!!! ma kakvo je ovo laskanje u nedjeljno jutro...pih....
"mhm cuj" smireno sam odgovorila "tamo ima masa lijepih zena pa bolje da sjednem blizu vrata da te ne cekam dugo" zavrsila sam ledenim glasom pokusavajuci se nasmijati...bar usiljeno...nije mi islo...
ok, jucer sam odlucila da mi se to vise nece pa mi sad ovaj bas ide na zivce, brate mili nije me ni vidio a serenda unaprijed!
ok, daleko od toga da ja nisam divna i krasna...ma JESAM ali brate mili pa prvo me pogledaj pa onda prosipaj bisere....
frktala sam...bas kao prava svinjica 
telefon je zvonio i iz njega se cuo glas " gdje si ti?"
"evo me tu sam, hocemo krenuti skupa ka Pointu? tu definitivno nema mjesta!" odgovorila sam
"u kojem si autu, ne vidim te, ja sam u opelu crnom..."
"trojka, siva" odgovorila sam primjecujuci opel omegu kako se priblizava prema meni
"trojka citroen? sto? ne vidim" nastavio je
"bmw, ja tebe vidim, sad ces doci do mene" rekla sam i okrenula se prema njegovom autu
U autu je sjedio preljep muskarac poklanjajuci mi ozareni osmjeh u prolazu...od srca
Napokon sam se i ja nasmijala i krenuli smo ka mjestu kave...
Vozio je iza mene na jako malom razmaku....
parkirali smo u garazi, izasli iz auta i oboje krenuli jedan ka drugome...pruzio mi je ruku i opet se nasmijao "ti si neki turbo oprezan tip, ha?" rekao je
"znas da jesam, malo ga brate pretjera u rano jutro sa ushicenjem i izjavama o ljepoti, pitala sam se na cemu si?" rekla sam i nasmijala se
"ja sam ti vedar od rana jutra, a uostalom, nisam pretjerivao!" rekao je odmjeravajuci me
proveli smo sat i pola na vrlo ugodnoj kavi...mislim da bi se trebao zaposliti u nekoj firmi za poticanje motivacije...tip ne da je motivator nego je!
svasta smo si rekli, cak i par ne bas lijepih stvari ali smo to tako zapakirali oboje da ne povrijedimo ono drugo da je ispalo kao da se znamo godinama...
on, u svojim ranim 40tima, pojavio se u beige hlacama sa djepovima i istoj takvoj majici sa kratkim rukavima pripijenoj uz tijelo i sportskoj smedjoj jakni..
cim smo usli jaknu je skinuo nehajno pokazujuci raskos svog torza....
ok, padam na to, ali zanimljivo...NISAM PRIMJETILA UOPCE
moja reakcija na njegovu sasvim finu, umjerenu raskos je bila u mom, samo meni svojstvenom stilu...
pogledala sam ga, razrogacila oci i zabrinuto upitala "tebi nije zima?"
sokiran reakcijom rekao je "ne, tebi je? hoces moju jaknu?"
"imas jako lijepe ruke,a vidim i malo si se opustila" rekao je nakon nekog vremena
"hvala" nasmijala sam se "cuj sad vec imam feeling kao da se znamo godinama" nasmijala sam se
"znas, moram ti nesto reci, ali molim te nemoj se naljutiti na mene, ok?" nastavio je
"jesi ti lezbijka? znas takve frizure obicno imaju te zenske, to tako sa kosim siskama"
"ahahahhahahha smijala sam se gotovo do suza i rekla "ma ne, ne, nisam, trebas otici do mog faksa...puno takvih frizura i skoro sve zene obucene u crno" nastavila sam kroz smijeh pokazujuci na sebe a bila sam u crnim uskim trapericama i tamno sivoj majici na v izrez
"a sad kad smo si tako dobri moram i ja tebi nesto reci, ali isto se ne smijes naljutiti" nastavila sam
"reci" sa zanimanjem je pratio svaku moju rijec
"cuj, imas dosta visok glas, sav si brate mili zivahan do bola a to uopce ne odgovara s tvojom konstitucijom tako da sam ja, majke mi mile, u startu mislila da si ti homic"
"ne, ne, ne ma kakvi, pa sta ti je" poskakivao je od smijeha...
u tom sam trenu skuzila zasto uopce nisam reagirala na njegovo tijelo...osjecala sam se kao da pricam sa frendicom...i to mi je jos i danas cudno, a s druge sam strane osjetila olaksanje jer upucavanja niti ikakvih ocekivanja nije bilo niti s jedne strane...
covjek me nahvalio toliko da sam doslovce odleprsala sa kave, bilo je to, ne znam koliko iskreno, ali tako lijepo upakirano da mi je godilo mom napacenom duhu
napricali smo se o poslu, zajednickim frendovima, njegovom hobiju vrlo cudnom s kojim jos i zaradi, plesu, vjezbanju, muzici....
uglavnom pozitivan covjek...
povrijedjen, koliko sam shvatila...bio je u dugoj vezi sa zenom starijom od sebe pa se sad prebacio na piletinu u punom znacenju te rijeci
"znas postoji medicinski naziv za to sto ti sad prolazis sa pilicima" rekla sam
"a da?"
"kriza srednjih godina" rekla sam kroz smijeh...ali dobro, navodno ne traje dugo i ne desava se samo muskarcima i dalje sam se smijala...
"znas bas si zgodna zena" naposlijetku mi je rekao i to nije bio zadnji kompliment koji sam od njega cula taj dan...
sjeli smo svatko u svoj auto i kako smo isli u istom smjeru Novog Zagreba, vozili smo jedno za drugim..jedno uporedo drugoga, malo se utrkivali sve dok nismo stali na semaforu i on je spustio staklo pokazujuci mi da ucinim isto
"cuj, moram ti dati jos jedan kompliment, VOZIS KAO MUSKARAC! PREDIVNO!"
nasmjijala sam se i zahvalila na komplimentu...
upalilo se zeleno i mi smo krenuli...svatko u svom smjeru....
bila sam puna neke cudne davno od mene ne vidjene pozitivne energije taj dan..
stvarno jesam!
pomislila sam "uh, dobro je da sam odlucila da mi ne treba veza...sva ta ocekivanja, trazenja, ispitivanja...uh drago mi je da postoje ovakvi tipovi...cudno ali sa pozitivnom energijom..."
to je bio korak naprijed taj dan...mozda cak dva...
a onda napravim koji unazad...onako reda radi.... da ne bude bas sve kao po spagici 
The sun's still shining in the big blue sky
But it don't mean nothing to me
Oh let the rain come down
Let the wind blow through me
I'm living in an empty room
With all the windows smashed
And I've got so little left to lose
That it feels just like I'm walking on broken glass
Walking on walking on broken glass
Sunce i dalje sija na velikom plavom nebu
Ali meni to ne znaci nista
uh, pusti d apadne kisa
Da vjetar puhne kroz mene
Zivim u praznoj sobi
Sa svim razbijenim prozorima
I imam toliko malo za izgubiti
da se osjecam kao da hodam po slomljenom staklu
Hodam, hodam po slomljenom staklu...
Post je objavljen 11.10.2013. u 23:14 sati.