Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/junac

Marketing

1.-11.

Jebe se vama za leksikon. Ali ajde budem ja, ionak ne znam o čemu pisati, a treba pisati, pisati, pisati. Evo, Šimi za ljubav.

1. Otkud želja da pišete blog?
Nije želja da pišem blog, nego želja da kažem što imam za reći, želja da me čuju. Blog je samo najjednostavnije sredstvo.

2. Omiljena knjiga.
Omiljena knjiga. Što je to uopće? Pod omiljenom knjigom bi se podrazumijevala neka koju bih još koji puta volio pročitati. To bi onda bio jedino Kishon. Nije mi čitanje tolika zabava da bih čitao iz gušta. Čitam ako me zanima, ali čitanje za mene iziskuje previše truda. Vrijeme, koncentraciju... meni je čitanje konstantna borba s brojem stranica koje mi preostaju. Ne mogu to pobijediti i prepustiti se samo radnji jer svakih par minuta okrećem stranice i pritom neizbježno uočavam brojke. To mi je kao odlazak u kazalište; uvijek mi se svidi, ali moram ga isplanirati (kad i s kim), potrošiti novce... prekomplicirano za svaki tjedan.

3. Omiljeni film.
I film mi je problem pogledati. Nije da dane previše korisno trošim, ali imam plan što bih morao napraviti i pritisak mi je osloboditi si dva sata za film. Serije volim više, one do 25 min. Film ću prije pogledati na televiziji. Ako gledam na kompu ili DVD-u, stalno lupam po pauzi (telefon, pišanje, klopa) i to nisu dva nego tri sata. Chinatown sam napokon neki dan pogledao (naravno, pola ujutro, pola popodne, a i to iz trećeg pokušaja). Omiljeni film bi bio Clerks (1 i 2).

4. Najljepši trenutak u životu. Kad ste bili toliko sretni da vam je sve bilo lijepo?
Nikad. Možda je to trajalo par sekundi ili minutu, ali... nisam u stanju biti sretan. Previše razmišljam.

5. Najteži trenutak u životu. Kad ste bili toliko nesretni da vam je sve izgledalo beznadežno?
To je preozbiljno pitanje za ovaj blog. Nikom neće pomoći odgovor na ovo pitanje.

6. Što ste spremni uraditi bez ikakvog interesa? Što je to što vas čini sretnim?
Ništa. Ne znam bezuvjetno davati. Nekad se može činiti suprotno, ali, vjerujte mi, nije. Ne smatram da svijet funkcionira po samaritanskim nazorima. Čak i ako nahranim gladnoga, to je zato da se meni ne bi isto desilo, da mi karma ne bi vratila. Pomoći ću ti jer vjerujem da svemir funkcionira po "negdje dobiš, negdje zbubiš". Ne moraš mi ti vratiti, netko drugi će, jednoga dana.
Ali većinu stvari radim zbog žena. Direktno ili indirektno, tako jest.

7. Opišite sebe u tri riječi. Koje su osobine vašeg karaktera dominantne?
Ovo je uz pomoć sa strane: nespretan, institucionalist, sanjar. Ne znam jel nespretnost karakter, javit će mi. Da objasnim drugu riječ: vjerujem u institucije, javne škole i fakultete, zubare i doktore preko socijalnog. Ne mislim da su svi zakoni smisleni, ali generalno svijet bi bio ljepši i bolji da ih se pridržavamo.

8. Da li postoji osoba na čijem biste mjestu voljeli da budete makar neko vrijeme?
Makar neko vrijeme - da! Zašto ne!? Ovako na prvu, neki lik sa prezgodnom curom da se izguštam. Dalje od toga ne mogu razmišljati, žao mi je.

9. Imate li uzor, nekog na kog se ugledate? Ako imate – zašto ste baš tu osobu izabrali?
Baš da se ugledam, pa i ne. Komplimentira mi kad mi netko spočitne Larryja Davida. Ali možda nije uputno ugledati se na takvu osobu. Iako...

10. Da li ste zadovoljni poslom koji radite? Ako jeste – zašto; ako niste – koji biste drugi izabrali?
Nisam. Ne znam. To mi je najveći životni problem trenutačno. Široko gledano "trenutačno". Mikrotrenutačno ne razmišljam o tome, zabavljam se drugim stvarima.

11. Gdje biste voljeli živjeti? Zašto?
Nemam nekim preferencija. Ovdje mi je okej. Odgovor nek bude: tamo gdje mi je ljubav. Ajmo, cure, uzdah :D bar mali :D ljubav, hej! Smješak? Hvala.


Post je objavljen 09.10.2013. u 10:31 sati.