Jučer sam napisao na facebooku:
Znate, ljudi, meni je najednom naprosto previše ne samo hrvatskih političara, nego možda još i više beskrajnih lamentacija o hrvatskim političarima. Osobito one u stilu "Mi tak dobri a netko nam stalno uvaljuje loše političare".
Jednostavno ću ubuduće sve to preskakat. točka! Kao što preskačem pevaljke cajki.
OK, ajde, možda napravim iznimku za Mirelu Holy, ako stvarno krene s nekom novom strankom kako je najavljivala. Imam dogovor za jedno predavanje o zelenima u Hrvata u prosincu, pa ako bude novosti, da uključim.
Zanimaju me neke politike, ali kako sam kao društveni aktivist s 27 godina staža otišao u penziju (a od političarske aktivnosti odustao krajem 2010.), uopće me više ne zanima da na donošenje političkih odluka utječem.
Dakle, bavit ću se nekim načelnim stvarima iz energetike, ekologije, ekonomije, povijesti, odgoja - razne stvari, koje me zanima. Uvijek netko pročita, netko me čak i pohvali. Meni drago, i to je sve.
Političari se 99% bave političarenjem, tj. samim sobom i svojim igricama moći, utjecaja, položaja, interesa... a možda 1% politikom u pravom smislu riječi, tj. stvarima polisa (općim interesom). A mi gubimo vrijeme prateći njihove igre kao sapunicu.
Kako sam o tome pisao dok sam još bio u drugom filmu (u doba prve studentske blokade fakulteta, prije četiri i pol godine):
Studentski prosvjed razotkriva: naši su političari idioti!