Marketing
Rok: 8,0
Pred neko doba u Zagrebu se rodio klinac koji nije znao igrati nogomet.
Lopta se od njega odbijala kao od rasvjetnog stupa, samo gore, pa je zato utjehu pronašao u stripovima i knjigama.
Bio je mrvu povučen, u nekom svom svijetu, s pravilima koja je sam smišljao, igricama koje su začuđivale njegove roditelje, intelektom dosta ispred svoje generacije, ali bez onog alfamužjačkog štiha koji se da nazrijeti u najranijoj školskoj dobi.
Škola mu je išla, iako ga se na učenje moralo natjeravati puškom, molitvama, obećanjima i pokojom ucjenicom, bio je maza kad je to htio, veseo, sladak, lako zaljubiv u totalno krive curice, i nitko nikad nije mogao prodrijeti u tu njegovu malu sivu masu.
Da, bio je drugačiji, ne pretjerano, za stakleno zvono, ali drugačiji, jedinstven, poseban, osobica.
Baš kao i svi drugi, ali samo jedan život imaš, i nitko ti ga drugi neće proživjeti...
Polovica toga klinca vam danas ovo piše, druga polovica slavi osmi rođendan.
Biti rastavljeni roditelj je vjerojatno najteža stvar na svijetu, koliko god se to činilo zanimljivim i simpatičnim, moraš biti i bad cop, good cop, kuhati, prati, igrati se, sjetiti se zadaća i lektira, tražiti uši, izmišljati igrice, ne zaspati tijekom čitanja Julesa Vernea.
Biti rastavljeni roditelj je svakodnevna bitka u kojoj profulaš, nesvjesno napraviš divnu stvar, pokušaš bit pametan pa skroz zabriješ, bitka u kojoj najčešće ne dobiješ pusu za laku noć, ali je obavezno daš, jer apsolutno savršeno znaš što ti je najbitnije, na prvom mjestu u životu.
Pa sine, oprosti za sve greške koje radim, bilo ih je i bit će ih, samo vjeruj da te volim najviše na svijetu i da sam uvijek tu za tebe, čak i kad ti naopako obučem majicu, ili mi padne palačinka na pod.
Sretan ti rođo Rok, slavimo uskoro kad se vidimo, čeka nas još puno geocacheva, planeta, izuma, kulinarskih spaćki, priča i života, voli te tvoj najponosniji tata, koliko god se može voljeti...
Post je objavljen 07.10.2013. u 23:09 sati.