Probudio me noćas trak Mjesečevog svjetla, dočekao me tiho i uplovio u neki polusvijet tamnih sjena koje su prolazile nepoznatim koridorima moje duše.
Noći, te gorke prijateljice, postale su spasiteljice,dok svjetlost u modrim danima bolno dodiruje usne i prelama svoje trakove u druge boje, boje koje nisu moje.
Ostajem tiha... u nepoznatoj vatri prohujalih dana i ovog ljeta, sjećanja kao stražari na vratima, umiru smrću mojih sjena, a ti si sazidao u pijesku krhke kule koje more nije uspjelo razoriti.
Sjećanja... stražari... kula u pijesku...padale su i druge kule građene iznad tamnih bezdana, padale su zvijezde, ali ne na nebu mog života.
slika: internet
Bačena iz nekog razrušenog grada, sklupčana kao zmija ispod kamena, snivala je ta duša svoje snove godinama, tražila se u drevnim psalmima, padala među pale i ponovno se dizala i ostala je vjerna svojoj istini, svojoj slabosti i snazi i takva neprepoznatljiva drugima i dalje ostaje na svom putu i vidi.
Mjesec noćas nije znao za sebe, bio je opet prepun sebe, predivan na tom tamnoplavom baršunu, a na prostoru čistog neba vječnosti sekunde života zasjala je i ta duša, ostala je sa svojim stražarima, nedodirnuta i opet dočekuje svoj san, a u trećoj noći iza nekog spajanja stražari polako spuštaju glave i žele mir.
Sjećanja ... stražari pred vratima tih dubina duše već su se umorili... tako se dogodilo.
Dan poslije padat će zvijezde i dalje, a tajnoviti Mjesec gledat će dušu što je prsnula u tisuću boli.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: 978-953-7673-60-4 @Copyright Jadranka Varga - Sva autorska prava pridržana.
Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.