FRUSTRIRANI I NESIGURNI SRBSKI PREDSJEDNIK NIKOLIĆ NEMA ODGOVOR GLEDE BUDUĆNOSTI, SUDBINE I POLOŽAJA SRBA NA SJEVERU KOSOVA (!)
Što nam govori neverbalna komunikacija Tomislava Nikolića u interview-u za BHT ?
"... Kad predsjednik Nikolić govori da su KFOR i EULEX prijateljska vojska, ne govori istinu. (na cca 26.13 sec. dolje priloženog snimka vidimo gestu dodirivanja lica tj.skrivanja laži). Ne osjeća Nikolić KFOR i EULEX baš kao ni njegovi sunarodnjaci - prijateljskim. Naziva ih „prijateljskim“ iz njemu poznatih razloga, koje čitatelj ili poznavatelj regionalnih prilika može samo pretpostaviti, ali koje ovom analizom ne možemo znanstveno utvrditi. Jedna od pretpostavki može biti da je to rekao zbog stjecanja naklonosti međunarodnih faktora sada kada se Srbija pokušava približiti EU.
Na pitanje za 100,000 Srba koji žive na ostatku Kosova, Nikolić križa noge. U ovom trenutku počinje njegova frustracija i njegova nesigurnost. (21:28 sec. priloženog snimka). U ovom trenutku počinje njegova obrana. Ni sam ne zna odgovor glede budućnost tih ljudi i njihovih sudbina tj.položaja. ... "
Priredio: OGNJEN MRAK
Krajem travnja mjeseca ove godine su PROF komunikacije objavile analizu neverbalne komunikacije i onoga na što nam NVK ukazuje u smislu odnosa članova Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića i Nebojšu Radmanovića u tijeku posjete Tomislavu Nikoliću u proljeće ove godine. Osvrnuli smo se na dio koji se odnosi na odnos Radmanović – Izetbegović. Donosimo Vam analizu neverbalne komunikacije određenih dijelova interview-a („emisija Interview 20rview 20“).. Interview sa srbskim predsjednikom Tomislavom Nikolićem je za BHT uradila novinarka Sanela Prašović Gadžo.
Od 2.37 sec. priloženog snimka cijelog interviewa vidimo kako je kod srbskog predsjednika Nikolića, bez obzira na ideološka opredjeljenja, nemoguće ne zapaziti gestikulaciju i duboki uzdisaj Bakira Izetbegovića (uzdisaj na 2.52 sec. priloženog snimka) kada je govorio o egzekucijama koje su počinili pripadnici srbske vojne jedinice "Škorpioni", točnije -paravojne plačeničke bande iz Srbije koja je došla i djelovala u BiH ratu pod izravnim zapovjedanjem službenog Beograda i službene Srbije u to vrijeme pod Miloševićevom vlašću (op.a.). U Izetbegovićevom nastupu vidimo određenu dozu straha ali i odlučnosti za obračun. U nastupu vidimo i određenu dozu treme, što je nakon toliko godina i nakon svih događanja normalno. Ovo je bila savršena prilika za Izetbegovića da održi i lekciju iz povijesti i da traži sučeljenje Srba s činjenicama tj.da traži neku vrstu kolektivne katarze. Ovdje koristi poziciju dlana na dole, čime iskazuje svoj autoritet, pa i svoju moralnu superiornost, kako to vjeruje i osjeća Izetbegović (2.47 sec. priloženog snimka). Moralnu superiornost i držanje povjesne lekcije Izetbegović pokazuje i neverbalno koristeći „kažiprst kojim upozorava“ (2.58 sec). Inače, istraživanja pokazuju kako korištenje kažiprsta nije preporučivo iz razloga što u osobi kojoj se obraćamo budi odbrambeni instinkt, a samim time i smanjuje nivo razumijevanja materije, no nekada ga je jednostavno nemoguće izostaviti (kada je nastup emocionalno obojen).
Sa komunikološkog i PR stanovišta, egzekucija 8372 zarobljenika u koju su počinili paravojni plaćenici "Škorpioni" pod izrabnim zapovjedanjem zvaničnog Beograda i zvanične Srbije pod tadašnjom vlašću zločinca Slobodana Miloševića, a koju je srbska javnost imala priliku vidjeti na svojim tv ekranima je odlično iskorišten povjesni primjer. Zašto? Zato što je srbskim novinarima nazočnim u sali, a samim time i javnosti, Izetbegović približio prirodu rata koristeći ono što im je poznato (jedno od pravila PR-a). Mnogo toga, pa i dan danas srbskoj javnosti nije poznato jer im se namjerno krije, a vrijeme upoznavanja i razbijanja predrasuda predstoji.
U početnom dijelu interviewa s novinarkom Sanelom Prašović Gadžo, Nikolićev stav (položaj u kojem sjedi) je uglavnom otvoren, makar i prilično usporen tijekom trajanja cijelog susreta. Noge nisu prekrižene, dok se samo dijelimično brani suptilnim križanjem ruku (šake križa primjerice na 06.28 sec. priloženog snimka).
Što me je iznenadilo, uzimajući u obzir njegove ranije izjave i politički opus, kada je rekao da je BiH „država“, govorio je istinu jer je u tom trenutku pogledao u lijevo (ukoliko je dešnjak, no o ovome ćemo pisati detaljnije neki drugi put) što znači da se je „prisjećao“ nečega, vjerojatno razgovora s Izetbegovićem i Radmanovićem kako je i rekao.
Najiskreniji je bio kada je rekao „meni je po defaultu da najviše brinem o Srbiji“ i tu je bio apsolutno iskren, sudeći prema gestikulaciji ruku koje je u tom trenutku nekoliko puta otvorio, a svi znamo da su otvoreni dlanovi gesta iskrenosti i istinitosti (cca 10.08 do12 sec. priloženog snimka). On jest "srbski patriota" i bilo bi pogrješno od njega očekivati nešto drugo.
Na pitanje za 100,000 Srba koji žive na ostatku Kosova, Nikolić križa noge. U ovom trenutku počinje njegova frustracija i njegova nesigurnost. (21:28 sec. priloženog snimka). U ovom trenutku počinje njegova odbrana. Ni sam ne zna odgovor na budućnost tih ljudi i njihovih sudbina tj.položaja.
Kad govori kako su KFOR i EULEX prijateljske vojske, Nikolić definitivno ne govori istinu. (cca 26.13 sec vidimo gestu dodirivanja lica tj.skrivanja laži). Ne osjeća Nikolić KFOR i EULEX baš kao ni njegovi sunarodnjaci - prijateljskima. Naziva ih „prijateljskim“ iz njemu poznatih razloga, koje čitatelj ili poznavatelj prilika u regiji može samo da predpostavi, ali koje ovom analizom ne možemo znanstveno utvrditi. Jedna od predpostavki može biti da je to rekao zbog stjecanja naklonosti međunarodnih faktora sada kada se Srbija pokušava približavati ka EU.
Dok razgovara o Srebrenici, cijelo vrijeme bježi od kolektivne odgovornosti, pa čak i od odgovornosti miješanja srbske vojske u ratu u BiH i fokus izmješta dalje, ovaj put na takozvani progon Srba iz Hrvatske. Time verbalno, i vjerujem nimalo politički slučajno, bježi od definiranja događaja u Srebrenici kao genocida, inzistirajući da je bio zločin. (40.45 sec- „…da ja priznajem taj zločin. Pa ja ga sad priznajem“ kaže g.Nikolić, otvarajući dlanove, koji su, ponavaljam, gesta osobe koja govori istinu. Dakle, on govori istinu kad priznaje zločin, odmičući se od priznavanja genocida. Vjerojatno to radi iz razloga što su međunarodne pravne posljedice za zločin drugčije od onih za genocid, no o tome neka pišu stručnjaci iz pravnih područja.
Na 40.52 sec. priloženog snimka vidimo rezigniran izraz lica srbskog predsjednika Nikolića kad on otkriva svoj stvarni razlog dileme o tome da li treba otići u Srebrenicu ili kada kaže „Postavlja se pitanje kako ću da budem dočekan…“. To je dakle njegov strah, bar kada je ovaj interview u pitanju. Vjerujem da govori istinu iz razloga jer gleda u lijevo, a to rade osobe kada prizivaju „sjećanje“ a ne osobe koje „konstruiraju“ sjećanje (drugim riječima izmišljaju, lažu ). Kaže, kako će možda otići u Srebrenicu tajno, i kasnije priložiti snimke kao dokaze odlaska. Ne baš epsko-junački, no tipično srbski, ali dobro, možda je to najbezbolnije-za sad.
Snimak na cca 43:56 sec. pokazuje kako Nikolić s prstima šake u piramidi, kaže da je „BiH država“ i u to vjeruje, govori istinu, međutim izgleda da u to vjeruje u smislu odnosa „Srbije i BiH“ ali ne i odnosa „unutar BiH“. Opet još jedna Nikolićeva prijetvornost. Postavlja se pitanje zašto baš pravi dinstinkciju odnosa „Srbije-BiH“ spram odnosa „unutar BiH“? Što to on zna o unutrašnjim odnosima u BiH i što prognozira? Naime, iz odgovora na određena pitanja iz kompletnog interview-a vidi se da će on vrlo rado u BiH izvoziti srbske proizvode, vrlo će rado uspostaviti i posebne (gospodrske) odnose s Federacijom, vrlo će rado naučiti BiH kako da podigne svoje gospodarstvo i sl., dakle, vrlo će rado uraditi sve od čega će njegova zemlja imati koristi. Sve to skupa zvuči dobro kada su gospodarski potencijali za izvoz u BiH u pitanju. To tako i treba da bude jer je njegova uloga kao predsjednika da gospodarski ojača Srbiju. Ja se samo pitam, zašto pravi tu prijetvornost i da li se zaista ograđuje od unutarnjih kako ih naziva „tih tamo odnosa“ u BiH jer se ne želi miješati ili zato što prognozira određena događanja koja u ovom interview-u ne želi odkriti? Smatram kako bi se na ovo pitanje BiH političari trebali osvrnuti. Ne bi bilo loše javno i politički preispitati i njegovu tvrdnju da u Srbiji/CG za vrijeme rata nije bilo ekscesa i odmazdi prema nesrpskom stanovništvu, jer ih je bilo mnogo i mnogi su zabilježeni i dokumentirani. Da li ih Nikolić nije svijestan, ili nije informiran, ili ih je zaboravio ili pak ovdje zaobilazi istinitost određenih događaja želeći najposljetku započeti graditi image države Srbije u nekom pozitivnijem svijetlu?
U konačnici, još je mnogo tikova, gesti i izraza Nikolićevog lica (posebno mikroizražaja) u tijeku ovog interviewa, koje nam štošta mogu (u)kazati, ali za kompletnu analizu bi bilo potrebno mnogo više vremena od ova 3h posvećena analiziranju. Ostanimo za sad na ovome jer i iz ovoga možemo mnogo toga zaključiti, primjerice i Nikolićevu nemoć glede ikakve sposobnosti i njega i Srbije oko kontroliranja situacije na Kosovu. Promatrajući Nikolićev govor tijela u trenucima kad mu je novinarka Prašović Gadžo postavljala pitanja o Kosovu, ne možemo se oteti dojmu da predsjednik Srbije i sam nevoljko priznaje kako je stvar u i oko Kosova gotova i to zauviek, što se Srba u Srbiji i Srbije tiče, no, jasno, iz dobro nam poznatih razloga on ne smije javno izreći da su Srbi na Kosovu građani Republike Kosovo koju je priznalo 105 država svijeta i da kao takvi nemaju ništa s Beogradom, već jedino i samo s Prištinom (!). Ipak, njegov govor tijela ga odaje i pokazuje da Nikolić shvaća kako je za Srbiju Kosovo nepovratno - IZGUBLJENO i to ZAUVIJEK (!).
Komplimenti novinarki Prašović Gadžo za vrlo lijep i decentan styling.
Cijeli snimak interviewa novinarke Sanele Prašović Gadžo s Tomislavom Nikolićem možete pogledati ovdje:
Autor analize: PROF komunikacije, edukacije iz oblasti komunikacija, političkog komuniciranja, neverbalne komunikacije, javnih nastupa, PR-a, menadžmenta i drugih srodnih oblasti.