Marketing
101. PAŽANIN - 5.IVAN TUTNIĆ
Relikvija Svetog Trna iz 1435. zasigurno je najvrednije umjetničko djelo zlatarskog obrta cvjetne gotike koja se čuva u benediktinskoj riznici u Pagu.
O Svetom Trnu najviše je pisao i dokumenata prikupio Marko Lauro Ruić, a nakon njega povijest te relikvije obradio je don Blaž Karavanić.
Od nekoliko verzija priča kako je relikvija iz Svete Zemlje došla u Pag, zasigurno sve te priče poriče Isprava čiji se prijepis iz 1564, čuva u arhivu paškog kaptola.
Ta isprava zorno donosi da je Sveti Trn donio fra Ivan Tutnić, koji je 1443. imenovan opatom benediktinske opatije sv. Petra i koji je do tada bio franjevac.
Don Blaž Karavanić piše, kada je bila proglašena Papinska odluka pred vratima crkve u Starom gradu, te fra Ivan Tutnić uveden u posjed abacije, bijahu prisutni ovom obredu: Donato Fanfogna, "konte" Begna, Šimun Fanfogna, primicir Margitić, svećenik Radosij Dardanić, te Kukovešić, te Paški kanonici: Juraj Kašić podknez, Blaž Dišković i Luka Belota.
Fra Ivan je imao sestru koludricu koja se zvala Stana, a redovničko ime bilo joj je Marija.
Donjevši Sveti Trn, fra Ivan Tutnić tim činom je sve Pažane učinio dionikom tog dara. Javnom je ispravom fra Ivan relikviju Svetog Trna darovao paškoj komuni, narodnoj skupštini i kaptolu pod određenim uvjetima: "spomenute Svete Moći Trnove Krune Gospodinove za vazda imaju ostati i stati u crkvi sv.Margarite časnih koludrica u Pagu, u ormaru ili škrinji ili u svetohraništu, koje bi se imalo napraviti u spomenutoj crkvi od paške općine, na trošak iste, sa četiri ključanice i četiri ključa, od kojih jedan ključ mora imati i držati kaptol spomenute paške Velike Crkve, drugi pak ključ za bolju sigurnost, treba držati paška općina, ili onaj građanin koji bude izabran od paškog vijeća; treći ključ imati će držati časna sestra Marija koludrica rečenog samostana sv.Margarite, a sestra spomenutog fra Ivana, a nakon njezine smrti taj ključ neka drži časna sestra opatica rečenog samostana, koja se bude tada nalazila, a tako od opatice do opatice nek se ima držati zauvijek; četvrti i zadnji ključ treba da ima i drži isti gospodin fra Ivan, koji (ključ) fra Ivan može dati i uručiti bilo komu od paških plemića, koga on bude smatrao dostojnim, koji ključ taj plemić za to izabran, ima držati zauvijek za sebe i za svoje potomke bez ikakve protivštine bilo koje osobe. Također da se dade dužna počast i štovanje rečenim Svetim Moćima Trna spomenute Krune Gospodinove, imade se vazda svetkovati dana 4. svibnja, naime sutradan po Našašću sv.Križa, koja je svetkovina ima se nazvati: Svečanost Krune Gospodina Našega Isusa Krista. Ta svečanost ima se slaviti sa časoslovom i sa pjevanom misom u crkvi sv.Marije Velike, predidući opći ophod, a u procesiji imaju se nositi sa časti i najvećom pobožnosti rečene Svete Moći."
Pažani su u duhu ove isprave svetkovali Svete Moći kako je zatraženo od fra Ivana Tutnića. Paški kaptol, kao i paška općina, držali su se točno svih uvjeta.
Što se pak ključeva tiče paška je općina izgubila pravo na jedan ključ jer se dugo nije pozivala na to pravo sve do 1731. kada je nastao spor sa kaptolom koji je zastupao mišljenje da je to pravo općine zastarjelo.
Najvećim svečanostima proslavljena je petstota obljetnica Svetih Moći 1935. godine. Svečanosti je predvodio šibenski biskup i apostolski administrator dr. Jerolim Mileta, uz sudjelovanje brojnog svećenstva i paškog puka.
Ruić je zabilježio da se grobnica fra Ivana Tutnića opata nalazila sve do početka devetnaestog stoljeća u abacijalnoj crkvi pokraj današnjih magazina, urušena sa grbom, mitrom i abacijalnim štapom. Na nadgrobnom kamenu se čita ovaj natpis: " Prečasnom Gospodinu Ivanu Tutniću pok. Tome iz Paga ovoga samostana Opatu predostojnom. Ivan pok. Jurja Ocu blagodarnom M CCCC LVII postavi." (Ruich, Delle riflessioni storiche etc.,vol.1.)
Ove su godine nakon svih ovih godina od kada se više ne časte Svete Moći po želji fra Ivana Tutnića, časne benediktinke prvi puta izložile relikviju kako bi se mogle vidjeti.
Fra Ivan Tutnić ovime se činom svrstao u red časnih muževa grada Paga i zadužio nas da štujući ove Svete Moći, poštujemo i njegovo djelo.
Paškom kaptolu su odriješene ruke da obnovi ove Svečanosti.
Na kraju kako je don Blaž Karavnić zapisao:
Po plemenu Tutnić se je zvao,
Kao opat petnajst ljeta stao,
Sve to možeš čitat na grobnici,
To i drugi kažu spomenici.
Pjesma o sv. Kruni govori:
O trnova kruno slavna
Naša diko štiti nas!
O svetinjo naša davna
Oku vjere divno l sjaš
Isusova kruno sveta
Častimo te dušom svom.
Post je objavljen 06.10.2013. u 14:32 sati.