Poslije dva poraza i jednog nerješenog rezultata u prvenstvu te pobjede i poraza u kupu, uvukla se neka vrsta letargije i inertnosti među većinu igrača, koji su u nevjerici prepričavali primljene pogotke i propuštene prilike s prethodnih utakmica. Problem efikasnosti i realizacije toliko je bio prisutan u mislima većine da nitko više nije bio siguran kako to popraviti.
Za razliku od igrača, trener miran - štoviše optimističan (kaže mora se otvoriti), uprava mirna (kažu znali smo da će biti takve vrste problema), navijači prisutni i mirni, malo razočarani, ali tu su.
U goste dolazi povratnik u ligu NK Kamen iz Sirača, predvođeni Bališem, ekipa koja je Slogi utrpala devet komada. Sale u svlačionici diktira sastav, objašnjava taktiku, potiče pojedincima samopouzdanje, traži od igrača zalaganje i htijenje te u konačnici pobjedu. U momčad se vraća kapetan Marko, uz njega u obrani Bule, Jura i Joža, u vezi Sico, Boki, Stipe, Modrić i Mic, a naprijed Kiki.
Utakmica kreće i završava u jednom smjeru, mali Stipe tri, a Mic dva komada, ljepota...Kiki kao i uvijek neumoran puno radi, trči, pritišće...neće ga gol, nije koncentriran u završnici, sili loptu, ali bude on krenuo, MORAAAA!!! Veza sinkronizirana s ostatkom ekipe, progtala je gostujuće napade, pravovremena, požrtvovna i točna. Obrana bez većih pogrešaka, čvrsta i britka, štoviše svojom su agilnošću pokrenuli nekoliko odličnih akcija od kojih su pojedine završile zgoditkom.
Gdje je Kamen, nema ga, stijena je razbijena na pet komada, u prvom dijelu jedna prilika i jedan šut s distance, u drugom dijelu gol iz prekida i to je to. Gosti su s iščekivanjem čekali kraj blamaže jer su prije sudčevog posljednjeg zvižduka shvatili da taj dan nisu mogli ništa.
Poslije takve tekme, pivkan se s guštom popije, grah je automatski ukusniji, a osmijeh je na licima svima. Nema više nikakvih upitnika, nema tmurnih lica niti do pola ispijenih boca. Čeka se slijedeći...Berek i tamošnji Tomislav....
Bilo kako bilo lijepo je vidjeti konačni rezultat