Utrnuo sam svjetlo.
Ostala je tinjati samo žuta lampa u kutu sobe.
Svjetlo svjetionika u daljini ritmično se palilo i gasilo.
Šaputala si o otoku, tišini i vjetru zaljubljenu, a onda,
onda si usnula u mojim rukama kao umorno dijete,
uljuljkana mojim dahom i poljupcima.
Probudio sam se dovoljno rano da se mogu diviti sjeni
tvojih trepavica na vrelim obrazima.
A onda su te poškakljali radoznali sunčevi prsti .Probudili zvižduci bure.
I ne znaš kako si lijepa dok te snu otima prva svjetlost i novi dan .
I ne znaš kako su svanuća prelijepa uz tebe.
Post je objavljen 03.10.2013. u 19:33 sati.