Eto mnogi se trse dokazati da oni nisu ideologizirani, da nemaju ideologiju. Da nisu ni crveni ni crni.
A ja svako malo spomenem ideologiju i da svatko od nas ima svoju ideologiju. I pod time mislim na skup ideja koje tvore naš stav i odnos prema svijetu, kako gledamo na stvari oko sebe i shvaćamo ih. Nekad možda i nismo svjesni i naše ideologije, pa svoje stavove smatramo tek nečim "prirodnim", "razumnim", "objektivnim". Naravno, nasuprot takvim "razumnim" stavovima nalaze se oni ideološki ostrašćenih ljudi crvenih, crnih ili kakvih drugih ideologija.
I ja stvarno mislim da sam u pravu, da svi mi imamo neku ideologiju unutar koje stvaramo svoje sudove i ideje o svijetu oko nas. Ali neka, možda i griješim. Možda su oni što govore da nemaju ideologije u pravu.
Pa pogledajmo našu Vladu. Socijaldemokrati koji dižu porez na kruh i mliko, a ukidaju porez na luksuz. Eto vidi se da nisu zadojeni ideologijom niti ih ideologija vodi.
Onda ta ista Vlada jednima oprašta milijune, a druge gazi zbog par stotina kuna. Vidite nema tu nikakve ideologije, to je čisto objektivno i racionalno. Opraštaju dugove onima koji ih ionako neće platiti, a gaze one od kojih mogu izvući koju kunu.
Malima zatvaraju objekt zbog par kuna viška u kasi, a velikima ne, nema tu opterećenosti ideologijom, niti pogodovanja krupnom kapitalu, niti tu ima ikakve naznake neoliberalizma. To su čisto prirodni i pragmatični potezi racionalnog političara.
Pa onda onima koji smatraju da se država ne smije petljati u gospodarstvo svako malo izleti da ta ista država treba pokrenuti gospodarstvo. Vidite nema ideologije.
Pa penzioner u pedesetim godnama mi kaže da je najveći problem zemlje što ima previše mladih pezionera. Vidite li tu ikakvu idologiju? Ikakav konzistentan stav?
Čovjek koji smatra da treba podijeliti otkaz većini državnih zaposlenika, čim vidi kakav problem počme vikati: "pa gdje je tu država", "gdje je policija", "gdje je inspekcija".
Vidite, lik nema idologije, on ima samo objektivna i racionalna i prirodna razmišljanja. Država nema novaca pa onda treba dati otkaze, a ako izbije požar onda država treba poslati policiju i vatrogasce.
Isto tako oni koji su svjesni da nema "besplatnog ručka" i koji ne žele plaćati poreze državi, za svaki problem misle da je rješenje da država treba intrevenirati. Dakle država treba intervenirati, a ne bi ju plaćao. To je sigurno zato jer nema besplatnog ručka i nema ideologije.
Ljudi koji tvrde da svatko od nas treba prije svega gledati samo svoj osobni interes i da treba težiti profitu, čude se kad političari i drugi javni službenici gledaju samo svoj interes i teže profitu. A zašto se čude? Zato jer su oslobođeni okova ideologije, to su slobodni, razumni i objektivni ljudi koji se mogu čuditi čemu god hoće. To je njihovo pravo!
Mnogi ljudi koji vole i poštuju slobodu, ljubav i ljudska prava smatraju da državna vlast treba biti mala i slaba i da porez treba plaćati samo za par osnovnih stvari: vojsku, policiju i sudstvo.
I to je to, jer što drugo osoba neopterećena ideologijom koja se uz to zalaže za ljubav mir i slobodu može tražiti od države nego da se bavi poslovima ubijanja, ograničavanja slobode i pravnih ograničenja. To je prava sloboda. Porezi se plaćaju da bi se uvježbali ljudi za ubijanje i zatvaranje, a ne za liječenje i otvaranje prema novim znanjima i spoznajama u školama.
Oni kojima je napet zdravstveni odgoj jer žele zdravu djecu, kad se dijete razboli ne žele ga liječiti nego se moraju po zemlji organizirati humanitarne akcije. A zašto ne? Pa mi smo slobodni od ideologije. Postoji sasvim razumno objašnjenje. Oni žele zdravu djecu, ali para za njih nema jer je kriza, ali zato za obnovu voznog parka ima i za to postoji sasvim racionalno i objektivno objašnjenje. Nemojmo ideologizirati!
Ovo što sam naveo može biti čudno samo likovima kao što sam ja, uronjenima u svoju lijevu ideologiju i odgajanima u katoličkom duhu. A što ću kad sam jedan običan klero-komunist. A kad sam već kod ideologije i crvenih i crnih, mnogi kažu da su i jedni i drugi isti, ali to nije istina. Komunizam je propao jer se nije ostvarilo ono što se obećavalo: sloboda za radnike, uživanje u plodovima svog rada i dobar život za sve, a fašisti su propali jer su ostvarili ono što su i obećali: klanje, pljačkanje i rat.
Ideali ljevice i dalje stoje. Sloboda, bratstvo i jednakost još od Francuske revolucije su aktualne, ti ideali su i dalje obećanje boljeg svijeta za sve, na nama je da ne ponavljamo greške koje su se i njeno ime pravile, da budemo mudriji i trudimo se više.
I kod kršćanstva je problem što često ne ispunjava ono što je obećao i izdaje svoje ideale.
Ali zato rasizam, šovinizam i ekstremni naconalizam fašizma nikad nisu bili legitimni ni ispravni, i kad fašisti prave zlo tu nema ni greške ni izdaje ideala, oni prave točno ono što su i obećali.
Post je objavljen 03.10.2013. u 18:38 sati.