Nedavno smo moj plesni partner S i ja sudjelovali u plesnom natjecanju. Stvarno mi je dosta dugo trebalo da sredim dojmove.
Nakon mjeseci treniranja, plesnih kostima gotovih u zadnji tren i puno nervoze smo krenuli put Vrbovca.
Cijelim putem sam bila pomalo nervozna, što je bilo dobro jer sam izgubila živce na pripreme taj tjedan. Srećom, S je bio prilično cool cijelo vrijeme.
Čim smo stigli u dvoranu sam se bacila na šminkanje i frizuru. Mentalna zabilješka, uvijek ali uvijek, sređivati frizuru i šminku doma. Odjenula sam haljinu za standard, stavila nakit, navukla plesne cipele i progutala knedlu. S je bio puno prije mene gotov, morao se samo odjenuti za standard. Zavidim frajerima jer se ne moraju toliko šminkati.
Gledala sam ostale cure, njihove haljine i šminku. Balske haljine i elegantne frizure obogaćene sa puno, puno kazališne šminke. Ukratko, izgledale smo kao princeze iz bajki koje su šminkali negativci.
Za vrijeme zagrijavanja i natjecanja smo se više popikavali po parketu nego klizili, bio je svježe opran i "nerazrađen".
Izašli smo s ostalim parovima, naklonili se i krenuli plesati valcer. Valcer za pamćenje, loše smo ga otplesali. Pravilo je, dok muzika ne stane, ne staje nitko. Osim ako nema dobar razlog. Ponovo je S bio cool, njemu je bilo smiješno. Možda je i meni trebalo biti smiješno. Čim je muzika ugašena, naklonili smo se s ostalim parovima i napustili podij.
Uskočili smo u kreacije za latin i krenuli nazad u dvoranu. Idući ples je bio cha cha cha. Sada svi plesači izgledaju kao da smo u discu, puno veselih boja, šljokica (na curama) i pomalo kiča. Izlazimo na podij, naklonimo se i kreće muzika. Bolje smo se osjećali i bolje plesali. Otplesali smo i krenuli malo pauzirati.
Proglašenja nisu bila iznenađenje, druge mjesto za standard i prvo za latin. Očekivano. Jedino me iznenadilo kad mi je jedna gospođa uz diplomu dala i vrećicu s nagradama.
To je bio naš bal, neprocjenjivo iskustvo. Osobito zato što je taj turnir organiziran od strane našeg plesnog kluba.
Kako turniri traju od jutra do kasno navečer, treba se udobno smjestiti. S i ja smo krenuli na tribine utopiti se u gomili i gledati ostatak natjecanja. Na prolazu između sjedala nas dočeka nervozni glas starije žene. "Pa kako to prolazite ispred mene, kakva je to kultura. Što vi mislite da je ovo prolaz?" Kaj? Pogledamo zbunjeno u pravcu glasa i vidimo gospođu koja nas gleda nabrijano. Zatim bacimo pogled na prolaz između sjedala na kojem stojimo, jedina staza za hodanje. Odlazimo dok nedokazana žena nastavlja tiradu. Pitam S, jel se ona zeza ili misli ozbiljno? S, mrtav hladan odgovara, oooo misli ozbiljno.
Kasnije smo vidjeli kako se gospođa i njezin muž svađaju s drugim ljudima i smijemo se.
Kada su svi otplesali, dodijeljene su diplome, medalje i nagrade.
I tako smo došli u Zagreb s medaljama u džepu, umorni ali laka srca. Jedino nisam bila sigurna kako ću isprati sav taj gel iz kose i skinuti šminku.
U ponedjeljak smo gledali snimke. Cha chu nismo plesali na ritam.
Post je objavljen 03.10.2013. u 12:37 sati.