misao dana
"Duša koja ljubi Boga nježna je, ponizna i strpljiva." — Sv. Ivan od Križa (1542. – 1591.)
meditacija
ANĐEO ZABORAVA
Anđeo zaborava sigurno nas ne želi ohrabriti za to da zaboravimo imena svojih prijatelja ili da zaboravimo obaveze koje smo preuzeli. Anđeo nas želi uputiti na to da zaboravimo nepravdu koju su nam drugi nanijeli. Tko se uvijek iznova vraća na uvrede koje su nam nanijeli drugi, daje drugima mnogo moći. Pušta da i dalje bude određivan uvredama. Uvredljive riječi ranit će i njegovu dušu, usidriti se u njegovoj duši i polako je nagrizati. Tu je potreban anđeo zaborava koji će zaštititi dušu od takvih povreda. Zaboraviti znači napustiti nepravdu koju nam je drugi nanio. Ali napustiti jedino mogu ono što sam prihvatio, ono s čime sam se pomirio. Ne smijem zaboraviti prebrzo. Inače bi uvrede bile potisnute. Moram najprije potisnutu srdžbu. Ali zatim je važno pustiti da prošlo prođe i zakopati ga i zaboraviti. U ovom smislu zaborav je najviši oblik praštanja. Anđeo zaborava osposobljava me za to da pokopam prošlo i ostavim da miruje.
Pravi cilj zaborava sastoji se u tome da zaboravim sama sebe. Velika je milost moći prihvatiti sama sebe. Kada te anđeo naući umjeće zaborava, osjetit ćeš koliko intenzivno opažaš sve oko sebe, kako odjednom postaješ sposoban uživati i kušati trenutak, kušati svoj život, biti sasvim u kušanju i tako naslutiti bogatstvo bića. Anđeo zaborava dovest će tvoju dušu da njezina pravog određenja, da nadiđe samu sebe u Bogu, da zaboravi sebe i uroni u Boga.
Marijin život
U Novom zavjetu piše malo o Marijinom ranom životu. U Bibliji se ne navode imena njenih roditelja. Iz drugih izvora i tradicije, zna se da se oni zovu Joakim i Ana. Po predaji, dugo nisu mogli imati djece, molili su se Bogu i Ana je rodila Mariju u poodmakloj dobi. Katolici vjeruju, da je Bog unaprijed izabrao Mariju, da bude Bogorodica i da je Marija od prvog trenutka svoga postojanja bila slobodna od istočnog grijeha te bilo kojeg osobnog grijeha, jer je od Boga dobila posebne milosti. U trećoj godini roditelji su je prikazali Gospodinu. Marija je bila rođakinja Elizabete, žene židovskog svećenika Zaharije iz razreda Abijina (Lk 1,5) [2]. Oni dvoje su roditelji Ivana Krstitelja, Isusovog preteče. Marija je živjela s roditeljima u Nazaretu u Galileji. Upoznala se s Josipom iz Nazareta, koji je bio kraljevskog roda, potomak kralja Davida, ali je bio siromašan tesar, pravedan i pošten mladić Sklopili su zaruke. Prije svadbe živjeli su odvojeno i u to vrijeme, Bog je poslao anđela Gabrijela Mariji u Nazaret. Anđeo je pozdravi riječima: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom! (Lk 1,28)" Marija je zbunjeno razmišljala kakav je to pozdrav. Anđeo je nastavio i prenio joj poruku: "Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja. (Lk 1,32-33)" Marija je pitala anđela: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem? (Lk 1,34)" Gabrijel joj je objasnio, da će začeti po Duhu Svetome i dao joj primjer njene rođakinje Elizabete, koju su smatrali neplodnom pa je Božjom pomoći začela sina u dubokoj starosti. Marija je povjerovala i pristala: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi! (Lk 1,38)" Tada je Marija začela Isusa. Bog je želio njezin slobodan pristanak.
Marija je pohodila rođakinju Elizabetu, koja je bila trudna (Lk 1,39). Pri susretu Elizabete i Marije, Elizabeti je zaigralo dijete u utrobi. Tako je to bio i susret njihovih sinova - Isusa i Ivana Krstitelja. Elizabeta naduhnuta Duhom Svetim povikne: "Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! (Lk 1,42)". Hvalila je Mariju jer je povjerovala. Nakon toga, Marija je izrekla hvalospjev Bogu: "Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom... (Lk 1,46-55)". Marija je pomagala Elizabeti, a nakon tri mjeseca vratila se kući. Josip je tada primijetio, da je Marija trudna. Našao se u velikoj tjeskobi. Marija je šutjela i nije objasnila što se dogodilo. U to vrijeme, za nevjeru neki su bili i kamenovani. Josip je odlučio, da će potajno napustiti Mariju i povući se, nije želio da Mariju kazne i osramote. Noć prije, nego je planirao otići, u snu mu se ukazao anđeo Gospodnji i reče: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih. (Mt 1,20)" Prema židovskom običaju, otac je imao pravo dati djetetu ime, Josip je dobio tu čast [4]. Josip je uzeo Mariju k sebi i vjerojatno su imali svadbenu svečanost.
Približilo se vrijeme Isusova rođenja. Rimski car August zapovijedio je, da se provede popis stanovništva. Svatko je trebao ići u grad svojih predaka. Marija i Josip bili su iz roda kralja Davida pa je za njih popis bio u Betlehemu. U Starome zavjetu je prorokovano, da će se Mesija roditi u Betlehemu. Marija je osjećala trudove pa su tražili smještaj, ali su u gradu svi smještaji bili popunjeni. Sklonili su se u spilju kraj grada, gdje pastiri sklanjaju svoje životinje za nevrijemena. Tu je Marija porodila Isusa, povila ga i smjestila u jasle (Lk 2,7). U blizini su pastiri čuvali stada, prišao im je anđeo Gospodnji i rekao: "Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama (Lk 2,10-12). Pastiri su posjetili Isusa, Mariju i Josipa, a "Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu (Lk 2,19)". Uskoro su se smjestili na bolje mjesto, jer se našao smještaj.
Četrdeseti dan poslije Isusova rođenja, Marija i Josip prikazali su Isusa u Hramu u Jeruzalemu, što je bio starozavjetni običaj. Prinijeli su žrtvu "kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića (Lk 2,24)". U Hramu je bio pravedan i pobožan starac Šimun, kojemu je Duh Sveti objavio, da će vidjeti Pomazanika Gospodnjega prije smrti. Uzeo je Isusa u naručje, blagoslovio Boga i prepoznao u Isusu obećanoga Mesiju. Mariji je rekao: "Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan - a i tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca! (Lk 2,35)" Time je navijestio Isusovu muku i Marijine boli. Tamo je bila i proročica Ana, hvalila je Boga i svima pričala o Isusu.
Tri kralja s istoka došla su se pokloniti Isusu. Betlehemska zvijezda repatica pokazivala im je put. Putem su bili kod židovskog kralja Heroda, koji im je rekao da mu na povratku jave, gdje je Isus, da mu se i on pokloni. Herod je zapravo želio pogubiti Isusa, jer se bojao da mu ne uzme prijestolje. Tri kralja su se poklonila Isusu uz kojeg su bili Marija i Josip te su darovali tamjan, zlato i plemenitu mast. Kraljevi se nisu vratili Herodu, jer im je anđeo rekao Herodove planove. Kralj Herod izdao je naredbu, da se u Betlehemu i okolici ubiju sva djeca do 2 godine starosti. Nisu ubili Isusa, jer je anđeo Gospodnji javio Josipu: "Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi (Mt 2,14)." Put u Egipat bio je dug i težak kroz pustinju. U Egiptu su bili izbjeglice, teško su živjeli. Kada je umro Herod, anđeo je javio Josipu u Egiptu u snu: "Ustani, reče, uzmi dijete i njegovu majku te pođi u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili (Mt 2,10)".
Vratili su se u Nazaret u Galileju. Kada je Isusu bilo 12 godina, išli su u Jeruzalem u Hram. Na povratku, Marija i Josip shvatili su, da Isus nije u njihovoj skupini, mislili su da je s vršnjacima. Tražili su ga tri dana i tada ga nađu u Hramu, gdje je učeno razgovarao s učiteljima. Marija ga je upitala: "Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili." A on im reče: "Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega? (Lk 2,48-49)". Vratili su se u Nazaret, Isus im je nadalje bio poslušan. Josip je bio tesar, a Marija je obavljala kućanske poslove. Prije nego je Isus započeo javno djelovanje, Josip je preminuo u nazočnosti Isusa i Marije.
Isus je prvo čudo učinio na svadbi u Kani Galilejskoj. Tamo je bio s Marijom i učenicima. Kada je ponestalo vina, Marija je rekla Isusu: "Vina nemaju (Iv 2,3)". On joj je odgovorio: "Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas! (Iv 2,4)" Nakon toga, Marija je rekla poslužiteljima: "Što god vam rekne, učinite! (Iv 2,5)" I Isus je učinio prvo javno čudo pretvorio je vodu u vino. Učenici su povjerovali, da je On obećani Mesija.
Marija je pratila Isusa na križnome putu. Kada je Isus bio razapet na križ, stajala je ispod križa sa svojom sestrom Marijom Kleofinom i s Marijom Magdalenom (Iv 19,25). Isus je ugledao Mariju uz koju je tada bio i apostol Ivan. Kada ih je vidio rekao je Mariji: "Ženo! Evo ti sina!", a učeniku: "Evo ti majke! (Iv 19,26)" Time je apostol Ivan postao Marijin skrbnik, a Marija simbolički njegova majka, a u širem značenju i Majka svih vjernika. U umjetnosti je česta pojava Piete - Marija uzima u ruke mrtvo Isusovo tijelo, što nije zabilježeno u Evanđeljima, ali nije isključeno da se dogodilo.
Nakon Isusova uskrsnuća i uzašašća na nebo, Marija je bila u društvu apostola u Jeruzalemu; bili su postojani u molitvi (Dj 1,14). Više se ne spominje, osim u Otkrivenju na više mjesta npr.: "I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda (Otk 12,1)". Marijina smrt nigdje se ne spominje u Bibliji. Katolici i pravoslavni vjeruju, da je uznesena na nebo, što se slavi na blagdan Velike Gospe .
Biblijska imena " S "
S
Sadok - Pravedan; Opravdan
Salatiel - Zatražen ili posuđen od Boga
Salmanasar - Mir; Sputan; Savršen; Odmazda
Salmon - Miroljubac; Savršen; Onaj koji nagrađuje, plaća
Saloma - vidi Salmon
Salomon - Čovjek mira
Samson - Njegovo sunce; Njegova služba; Ovdje je po drugi put
Samuel - Bog me je uslišio; Od Boga zatražen
Sanbalat - Trnovit grm; Tajni neprijatelj
Sanherib - Razorenje
Sara - Princeza
Sarvija - Gospodnji bol
Saul - Dan, postavljen od Boga; Zahtjevan; Posuđen; Smrt; Rupa
Sefanija - Skriven od Jahve; Jahve je skriven; Gospod je moja tajna
Seraja - Princ od Gospoda
Siba - Vojska; Borba; Snaga
Sidkija - Gospod je moja pravda
Sidon - Lov; Ribolov; Divljač
Sila - Tri ili treći
Silvan - Koji voli šumu
Sipora - Vrabac; Ljepota; Truba; Crnina, žalost
Sisera - Koji vidi konje ili lastavica
Sofar - Rano ustajanje; Kruna
Sopater - Koji brani oca
Sosten - Spasitelj; Snažan; moćan
Stjepan - Okrunjen, kruna
Suzana - Ljiljan; Ruža; Radost
Kratki životopis sv. Faustine Kowalske
Sestra Faustina, tj. Helena Kowalska rođena je 25. kolovoza 1905. godine u selu Glogowiec, u blizini Lodza (Poljska), kao treće od desetoro djece u obitelji Marianne i Stanislawa Kowalskog. Već od djetinjstva odlikovala se ljubavlju prema molitvi, marljivošću pri radu, poslušnošću i osjećajnošću prema siromašnima. Svega je nepune tri godine pohađala osnovnu školu, a kasnije je, kao mlada djevojka napustila obitelj i otišla raditi kao sluškinja.
Svoj duhovni poziv najbolje opisuje ona sama na prvim stranicama svoga Dnevnika:
“ Posljednji Božji zov, milost poziva na samostanski život osjetila sam već od sedme godine. Po prvi puta čula sam glas Božji u mojoj duši u sedmoj godini života kao poziv savršenom životu, ali nisam bila uvijek poslušna glasu Milosti. Nisam susrela nikoga koji bi mi stvari objasnio.U osamnaestoj godini života, žarka molba mojim roditeljima za dopuštenje da pođem u samostan. Odlučno odbijanje roditelja. Nakon ovog odbijanja roditelja predala sam se se ispraznostima života, ne osvrćući se na glas Milosti – iako moja duša nije našla u ničemu zadovoljstva. Neprestani pozivi Milosti bili su za mene velika muka koju sam željela nadglasati zabavama. U svojoj nutrini izbjegvala sam Boga i svom dušom naginjala sam stvorenjima. Ipak Božja milost pobijedila je u duši.
Jednom pođoh s jednom od svojih sestara na ples. Kad su svi bili u najboljem raspoloženju, moja je duša osjećala unutarnje muke. U trenutku kad sam započela plesati, ugledah pored sebe Isusa, prljavog, razgolićenog Isusa, cijelog u ranama, govoreći mi: “Koliko dugo ću te podnositi i dokle ćeš oklijevati?“ . U tom trenutku zanijemi draga glazba, nesta društvo u kojem sam se nalazila, ostadosmo Isus i ja. Sjedoh pokraj moje drage sestre i pokušah sakriti glavoboljom ono što se u mojoj duši zbivalo. Nakon nekog vremena potajice napustih društvo i moju dragu sestru i otiđoh u katedralu sv. Stanislava Kostke. Počeše osvanjivati jutarnji sati, samo malo ljudi bijaše u katedrali. Ne pazeći na ništa što se događa oko mene, bacih se pred Presveti Sakrament i molih Gospodina da mi podari spoznati što trebam dalje činiti.
Odmah sam čula riječi: “Otputuj odmah u Warszawu, tamo stupi u samostan“. Podigoh se iz molitve, dođoh kući i spremih potrebne stvari. Koliko sam mogla povjeriti svojoj sestri što se događalo u mojoj duši i rekoh joj da pozdravi roditelje. Tako se oprostih. U jednoj odjeći, bez ičega, pođoh u Warszawu.“ (Dnevnik s. Faustine br. 7-10)
Došavši u Warszawu, prijavljuje se Kongregaciji Naše Gospe od Milosrđa. Međutim, okarakterizirana kao „ništa izvanredno“, preporučuje joj se poći raditi kako bi si zaradila za skromnu opremu s kojom se tada dolazilo u samostan. Narednih godinu dana radi kao kućna pomoćnica kod jedne gospođe u blizini Warszawe, a potom ponovno dolazi na vrata Kongregacije Naše Gospe od Milosrđa, kada je i primljena, 1. kolovoza 1925. Kao sestra Maria Faustina od Presvetog Sakramenta, provela je trinaest godina redovničkog života radeći u kuhinji i vrtu, te kao vratarica na ulazu u samostan. Iako na prvi pogled njen život izgleda sasvim obično, jednolično i dosadno, on u sebi krije izuzetno duboku povezanost sa Bogom.
Za vrijeme boravka u samostanu u Plocku, 22. veljače 1931. imala je prvo viđenje Milosrdnog Isusa, koji joj pri tome mističnome susretu daje zadaću da naslika njegovu sliku, upravo takvog kakvog ga vidi, te da proširi njezino štovanje po cijelome svijetu. U slijedećih nekoliko godina, njezini mistični susreti sa Isusom su se nastavili. Pri njima, Isus ju je upoznavao sa svojstvom Božjega milsorđa, te joj objavljivao nove načine štovanja milosrđa.
Njezina zadaća, po Isusovoj želji bila je: usrdno moliti Božje milosrđe za cijeli svijet, primjenjujući pri tome nove načine pobožnosti prema Božjemu milosrđu; štovati sliku Milosrdnog Isusa s natpisom „Isuse, uzdam se u tebe“; slaviti svetkovinu Božjega milosrđa prve nedjelje poslije Uskrsa; moliti krunicu Božjega milosrđa; štovati Čas milosrđa – čas Isusove smrti na križu (15,oo sati) i širiti pobožnost Božjemu milosrđu. Također i podsjećati svijet na istinu naše vjere iskazane u Svetom Pismu o milosrdnoj Božjoj ljubavi prema svakom stvorenju. Sam Isus, a i njezin ispovjednik zapovjedili su joj sva duhovna iskustva zapisivati u Dnevnik, kako bi sve što je proživljavala, jednom moglo biti na korist drugim dušama.
Život sestre Faustine posebno se odlikovao ljubavlju prema grešnicima, siromasima, umirućima i dušama u čistilištu, za koje je neumorno molila i žrtvovala se. Uz mnoge izvanredne milosti, život joj je bio obilježen mnogim trpljenjima. Trpjela je na različite načine: sumnjajući u istinitost ukazanja; zbog sumnji i nerazumijevanja bližnjih; zbog nemogućnosti provedbe u djelo Isusovih želja i teškoća na koje je pri tome nailazila; zbog grijeha čovječanstva te nezahvalnosti i hladnoće kojom ljudi uzvraćaju Bogu na njegovu milosrdnu ljubav; osjećala bi fizičke i duhovne patnje kada bi se molila i žrtvovala za druge; u svojoj dubokoj povezanosti sa Isusom, nekada je osjećala njegove rane na svome tijelu, te njegovu smrtnu napuštenost. Velika pomoć i potpora u provedbi njezina poslanja bio joj je njezin duhovnik, danas blaženik, vlč. Mihael Sopoćko, koji je nakon njezine smrti nastavio širiti poruku Božjeg milosrđa. O njemu s. Faustina piše: „Ovaj svećenik je velika, sve do ruba Bogom ispunjena duša.“
Sestra Faustina pak, iscrpljena i oslabljena tuberkulozom i patnjama koje je podnosila kao žrtvu za spas grešnika, umrla je u samostanu Krakow Lagiewniki 5. listopada 1938. godine, u dobi od 33 godine.
8. travnja 1993. godine, prve nedjelje poslije Uskrsa, Papa Ivan Pavao II. na Trgu sv. Petra u Rimu proglasio ju je blaženom, a prve nedjelje poslije Uskrsa, 30. travnja 2000. i svetom. Tako je s. Faustina postala prvom sveticom trećeg tisućljeća.
Zaštitnica je djece, siromašnih obitelji, kućnih pomoćnica, kuharica i kuhara, vrtlara, portira, djevojaka i mladića koji žele u samostan te poljskog grada Lodza.
Spomendan joj slavimo 5. listopada.
malo odmora
Glasna molitva
Dva unučića spavaju kod djeda i bake. Prije spavanja kleknu kraj kreveta i mole. Mlađi brat iz svega glasa moli:
* Molim te, Bože, novi bicikl, nintendo, video...
Stariji ga prekine:
- Zašto moliš tako glasno? Bog nije gluh!
* Nije Bog, ali baka jest!
Treći je dan listopada mjeseca, neka vam je i ovaj dan na radost i blagoslov, danas molimo krunicu svjetla, na nakanu za naše studente, na poseban način za one koji su upisali prvu godinu studija, da se ugodno snađu u gradovima gdje studiraju i da nađu pristojan dom za stanovanje.
vaš don Marin
Post je objavljen 03.10.2013. u 11:55 sati.