misao dana
"Poniznost je tako dragocjena da proniče u znanju nedohvatne i riječima neopisive tajne.
Bl. Ivan Ruysbroeck (1293. – 1381.)
meditacija
ANĐEO MUDROSTI
Biblija veliča mudrost divnim pjesmama. Stari zavjet poznaje vlastite Musdrosne knjige, kao što i sve religije navještaju nauk o mudrosti. Najdublja spoznaja židovskih mudraca sastoji se u rečenici: "Gospodnji strah početak je mudrosti a razboritost je spoznaja Presvetog" (Izr 9,10). Mudrac zna za Boga, za Božju uzvišenost i svetost. Prigiba se pred tajnom Boga. Pušta da ga ona pogodi. Pavao je otkrio pravu mudrost u križu Isusa Krista. Isus je na križu najdublje iskustvo svoga života da se smrt preobrazuje u život, da tama postaje svjetlost a napuštenost zajedništvo s božanskim Ocem. Već Evanđelja govore o Isusu kao Mudracu koji uvodi u tajnu Boga i čovjeka.
Želim ti da te prati anđeo mudrosti, da ti otvori oči da uz toliko toga što vidiš ne zalutaš i ne zapleteš se, nego shvatiš o čemu se zapravo radi. Anđeo mudrosti te neće sačuvati od pogrešaka. On odgaja pokušajima i zabludama, da ti razvije okus za ono što ti zaista čini dobro. A okus života možeš možeš upoznati jedino ako ga možeš razlikovati od okusa smrti. Želim ti anđela koji će ti dati da postaneš mudar, koji će ti dati da budeš sporazuman sa životom, koji će ti otvoriti oči ta temelj svega što postoji, za Božju ljubav
Blažena Djevica Marija
Sama pomisao na majku budi u djeci neizrecivu privrženost, toplinu i sigurnost. Bez obzira na odrastanje, majčino se krilo ne zaboravlja, a njene suzne i brižne oči uvijek ostaju najuzvišenija ilustracija božanske ljubavi. Kao što je Bog jedan, tako je i majka samo jedna.
Kada razmišljamo o Isusovoj majci Mariji, onda se te majčinske odlike umnožavaju i dosežu sam vrh majčinskih ideala. Nije postojala iskrenija, dostojnija, vjernija i hrabrija djevojka od Marije iz Nazareta i zato ju je Nebo pozvalo da bude majka Isusa Krista, drugog Adama, utjelovljenoga Boga. Tisuće pjesama i propovijedi ne mogu iscrpsti ljepotu njezina karaktera i zrelost njezine duhovnosti kada se radosno odazvala Božjemu pozivu: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!” (Luka 1,38) Ovakvo djetinje povjerenje u Božje planove svatko valja slijediti i ponavljati u vlastitom životu.
Iako je Mariji pobožni šimun objavio: “A tebi će samoj mač probosti dušu” (Luka 2,35), Marija nije odstupala od svoje predanosti Bogu po svaku cijenu. Duhovna spisateljica koja je i sama bila majka, Ellen G. White, ovako je opisala Marijinu patnju dok su joj ubijali Sina:
“Isusova majka oslanjajući se na Ivana, ljubljenog učenika, stopama svog Sina išla je do Golgote. Vidjela ga je kako se onesvijestio pod težinom križa i čeznula da pridrži njegovu ranjenu glavu i obriše to čelo koje se nekad oslanjalo na njezine grudi. Ali joj ova tužna prednost nije pružena. Zajedno s učenicima još je uvijek gajila nadu da će Isus pokazati svoju silu i osloboditi se od svojih neprijatelja. Klonula srca sjećala se njegovih riječi kojima je proricao svaki od prizora koji su se sad odigravali … Vidjela je njegove ruke pružene po križu; donijeli su čekić i klinove i dok su oštri vrhovi probijali nježno tijelo, ojađeni učenici poveli su dalje od ovog okrutnog prizora gotovo onesviještenu Isusovu majku.” [1]
I pokraj svega trpljenja, Marijino povjerenje u Boga, bez obzira na to što nije vidjela smisao u onome što se oko nje događalo, nije slabilo. Ona je čvrsto vjerovala da Božja ruka sigurno vodi povijest svojemu slavnome kraju. Evanđelja slikaju još ljepšim i dragocjenijim bojama ovu jednostavnu i divnu, poniznu i slavnu, blagoslovljenu ženu, Djevicu Mariju. Njezina cjelovita pobožnost uvijek ostaje svijetao uzor svim majkama i očevima koji svoju djecu i svoj dom povjeravaju Božjemu vodstvu
mjesec listopad, kao i svibanj mjesec u katoličkoj liturgiji na poseban način slavi i časti blaženu djevicu Mariju, tako da ćemo se na ovim stranicama tokom ovoga mjeseca radosno susretati o marijanskim razmatranjima. prvoga dana mjeseca listopada, samo kratko osvrnut ćemo se na pučku pobožnost krunice, ovo nisu teološki spisi, ni rasprave ovo je jednostavno pučka pobožnost, pa neka ovih nekioliko misli otvori i naša srca ne samo prema Mariji, koja je rodila Božjega Sina nego i prema svakome čovjeku s kojim se susrećemo, radimo i živimo.
Što je krunica?
Krunica je evanđeoska molitva, jer iz evanđelja crpi predmet otajstava i poglavito svoje oblike. Nadahnjuje se na evanđelju i nudi vjernicima cijeli misterij Isusova života od otajstva začeća Isusova, preko čudesa i propovijedanja, pa sve do njegove smrti, uskrsnuća i uzašašća.
Četverostruka razdioba krunice na radosna, žalosna, slavna i otajstva svjetla predstavlja temeljni nacrt iskonskog navještaja vjere i ponovno uprisutnjuje Kristovo otajstvo u svijetu, otajstvo u kojem ga je ugledao sv. Pavao i opisao u glasovitom hvalospjevu Poslanice Filipljnima: poniženje, smrt, uzvišenje (Fil 2,6 - 11).
Druga bitna sastavnica krunice je razmatranje. Po svojoj prirodi molitva krunice zahtijeva smireni ritam i misaoni element kršćanske meditacije, što u molitelja pospješuje razmatranje otajstava Gospodinova života, kako ih je moguće spoznati kroz srce One koja je bila najbliža Gospodinu. Zbog toga, molitva krunice je u najužoj vezi s Marijom Majkom Isusovom koja je bila sjedinjena s Kristom u njegovu spasiteljskom poslanju. Zato je molitva krunice istodobno i molitva Mariji, našoj najboljoj posrednici i zagovornici kod svoga Sina, a našega Gospodina.
'' Krunica je molitva koju na poseban način molimo zajedno s Marijom, baš onako kako su zajedno s njome molili apostoli u blagovalištu 'Posljednje večere' kada su se pripravljali na primitak Duha Svetoga '' (Papa Ivan – Pavao II)
Kristocentričnost krunice
Po sakramentima je kršćanin suobličen s Kristom: njegovo biće je na novo preobraženo. Odatle proizlazi kršćaninova obveza da živi poput Krista. Da bi pak mogao živjeti poput Krista, prijeko je potrebno da kršćanin neprestance ima pred očima otajstva
Isusova života. Crkva mu ih predlaže u sakramentalnim slavljima, posebno u euharistijskome slavlju i kroz liturgijsku godinu.
S druge strane, nitko nikada nije savršenije nasljedovao Spasitelja, nitko mu nikada nije bio suobličeniji od Njegove Majke Marije.
Prema tome, krunica je jednostavno pomagalo po kojem svaki kršćanin koji moli krunicu ima pred očima svoje duše prisutnost Isusovih i Marijinih otajstava, kako bi ona bila svjetlo u našem životu, koji bi trebao biti što suobličeniji s Njima.
Razmatranje otajstava odvija se na podlozi glasovnog ponavljanja Zdravomarije. Na taj način mole usne i srce, a cjelovita osoba molitelja ulazi u zajedništvo s Bogom po Kristu jedinom posredniku između Boga i ljudi.
Dakle, moliti krunicu znači uključiti se u veliku struju molitve, u nebrojeni zbor kršćanskih i svetačkih naraštaja koji su je ljubili i provodili u životu.
'' Ako je krunica oduvijek bila molitva 'teških vremena Crkve', osobito je danas prijeko potrebno da ona uđe u svagdanji život svih vjernika, kako bi u njima razbudila i razjačala vjeru u Boga i njegovu Crkvu. '' (o. Henrik M. Rossetti, OP)
'' Marijina krunica je uzdignuta na stupanj velebne, javne i sveopće molitve u redovnim i izvanrednim potrebama svete Crkve, naroda i svijeta. '' (Papa Ivan XXIII)
biblijska imena " P "
Parmen - Koji nastavlja, ili je trajan, neprekidan
Pavao - Malen
Pekahja - To je Gospod koji se otvara, otkriva
Penina - Dragi kamen, biser; Lice
Petar - Kamen
Pilat - Strijelac
Pinhas - Usta od mjedi; Srčan izgled
Potifar - Debeli bik; Afrički bik
Priscila - Davni, nekadašnji
Prokor - Koji upravlja zborovima
Publija - Običan
svetac dana
Sveta Mala Terezija
Skoči na: orijentacija, traži
Sveta Mala TerezijaSveta Mala Terezija (Alençon, 2. siječnja 1873. – Lisieux, 30. rujna 1897.), poznata i pod imenima sv. Terezija iz Lisieuxa i sv. Terezija od Malog Djeteta Isusa i Božjeg Lica, svetica Rimokatoličke Crkve, najmlađa crkvena naučiteljica, redovnica karmelićanka, zaštitnica misionara, književnica.
Sveta Mala Terezija, rođena je u francuskom gradiću Alençonu u pokrajini Normandiji, na sjeveru Francuske. Na krštenju je dobila ime Marie-Françoise-Thérčse Martin. Roditelji Loius Martin i Zčlie-Marie Martin, bili su pobožni, u mladosti su razmišljali da postanu svećenik i časna sestra, no nisu uspjeli.
Terezija je bila najmlađa u obitelji koja je brojila devetero djece, od kojih je četvero umrlo u ranoj dobi zbog bolesti, za koje tada nije bilo lijeka. U dobi od četiri godine umire joj majka što je za mladu Tereziju bio veliki gubitak. Otac se sa svojih pet kćeri preselio iste godine u Lisieux. Dvije starije kćeri preuzele su odgoj mlađih sestara, Celine i Terezije. 1882. Terezijina sestra Paulina, koja joj je zamjenjivala majku, stupila je u samostan karmelićanki u istom gradiću. Poslije nje to je učinila i najstarija sestra Marija. Treća sestra Leonija stupila je u samostan klarisa. Dvije sestre Celina i Terezija rasle su zajedno.
Nakon završenog osnovnog školovanja Terezija u ono vrijeme nije više pohađala školu nego je išla na privatne pouke iz raznih predmeta. Istodobno se njezin duhovni život vrlo snažno razvijao. Zajedno s ocem i sestrom Celinom hodočastila je u Rim. I Terezija je osjetila redovničko zvanje i željela je ući u karmelski samostan gdje su već bile njezine dvije sestre, ali je bila premlada. To je nije pokolebalo. Tražila je dozvolu crkvenih i samostanskih poglavara. Kada joj nisu dopustili, u Rimu je osobno, lice u lice, zamolila papu Lava XIII. i uspjela je.
Terezija je ušla u Karmel sa 15 godina, 1888. U njemu je proživjela devet godina vršeći redovite samostanske dužnosti: molitvu, razmatranja, redoviti posao, ručni rad i ostalo. Sve je to obavljala s velikom ljubavlju prema Bogu i dušama za koje je prikazivala sve svoje molitve i trpljenja kojih nije nedostajalo u njezinu redovničkom životu. Uzor su joj bili osim Isusa i sveci: sv.Ivana Orleanska, sv.Ivan od Križa i sv.Terezija Avilska.
Po nalogu svojih samostanskih poglavarica opisala je svoj život koji je nakon njezine smrti objavljen pod nazivom «Povijest jedne duše». Na poseban je način živjela i izradila duhovnost djetinjeg odnosa prema Bogu - «duhovno djetinjstvo» što je i opisala u svojoj autobiografiji. Razvila je novi način postizanja svetosti, nazvan Mali Put - spremnost srca da sve čini iz ljubavi prema Bogu i ljudima. Imala je slogan: “ Samo ljubav vrijedi! ” Razboljela se od tuberkuloze od čega je i umrla 30. rujna 1897. g. u 25. godini života i nakon samo devet godina provedenih u Karmelu.
Nakon smrti njena autobiografija «Povijest jedne duše» objavljena je i doživjela je veliki uspjeh. Prevedena je na 35 jezika i objavljena je u više od milijun primjeraka. Knjizi su se divili i Edith Piaf, Paul Claudel, Jan Guitton, Sveta Edith Stein i mnogi drugi umjetnici, filozofi i znanstvenici.
Papa Pio XII. proglasio je Malu Tereziju svetom 1925. godine a nakon toga proglašena je također uz sv. Franju Ksaverskoga drugom zaštitnicom misija, te također drugom zaštitnicom Francuske. 1997. o 100. obljetnici njezine svetačke smrti, papa Ivan Pavao II. proglasio ju je naučiteljicom Crkve. Ona je tako treća žena u povijesti Crkve i 33. po redu u dvije-tisućitoj dugoj povijesti Crkve koja je dobila taj časni naslov. Na 15. svjetskom danu mladih 1997. god. u Parizu papa Ivan Pavao II. postavio ju je za uzor mladima današnjice.
Spomendan joj je 1. listopada.
Zaštitnica je Francuske, Australije, Južne Afrike, Rusije, misionara, uzgajivača cvijeća, oboljelih od AIDS-a i tuberkuloze, avijatičara i mnogih gradova, župa i škola
svima koji slave svoj imendan danas neka je blagoslovljen i sretan imendan
Molitva je poput stranog jezika! Ako želimo govoriti i razumjeti neki strani jezik – to se ne događa preko noći. Potrebno je određeno vrijeme ustrajne vježbe kako bismo progovorili i razumjeli neki strani jezik. Slično je i s molitvom. Naša molitva u početku može biti vrlo kratka i jednostavna, a s vremenom ona će "rasti i produbljivati se".
Molitva sv. Tereziji od Djeteta Isusa
O mila sv. Terezijo, evo me pred tobom da tražim utjehe i svjetla svojoj bijednoj duši. De pogledaj, mala Svetice, na moju dušu. Osamljenost je straši, pustoš je opkoljuje, napasti je progone: nalazi se u duhovnoj tami i zapuštenosti. Ti znadeš i sama koliko duša trpi u ovakvome stanju jer si i ti, iako premila zaručnica Kristova, kadikad uzdisala da je Isus zadrijemao na dnu lađice tvojega srca. Pomozi mi, mila zagovornice, u ovoj duševnoj tjeskobi. Ako je volja Isusova da ovo i nadalje trpim, neka se vrši njegova sveta volja, ali onda se još usrdnijim molbama obraćam tebi da me ne zapustiš. Budi ti uza me; potiči me na ustrajnost; šapći mi o svjetlu i miru što dolaze nakon tamne noći. Ti mi budi pratilica i tješiteljica. Amen.
malo odmora
Čiji je Juda?
Susreo isusovac kapucina, i ubrzo se među njima razvio duhovni razgovor. Isusovac ciljajući na kapucinovu bradu reče: "Kažu da je i Juda nosio bradu?" Na to će njemu kapucin: "Nije sigurno da je Juda nosio bradu, ali je sigurno da je bio iz družbe Isusove."
neka vam je dragi prijatelji ovaj dan na radost i na blagoslov, budite radosni sa radosnima, uplaklani sa uplakanima, donosite svjetlo u svoj život,
vaš don Marin
Post je objavljen 01.10.2013. u 08:05 sati.