U lifestyle rubrikama internetskih novina
naslovi te tapšu po ramenu, žele te zadržati
i nagovoriti da otvoriš instant savjete
o dobrom orgazmu, o najboljim pozama,
o tome što žene hoće od partnera,
kako se spravlja svježa riba i račići,
o upotrebi mirodija i o tome kako
razgovarati s pojedinim vrstama ljudi.
Popuštaš iz potrebe samorazumijevanja,
pa se pitaš kojoj ti vrsti ljudi pripadaš
danas, u ovom dugom danu razmjene govora,
dok ti prijatelj priča o skupom biciklu svog sina,
dok te aktivist uvjerava da je zrak u gradu
onešišćen zbog nemara predstavnika vlasti,
dok ugledni rođaci rječito šute o tvojim molbama,
dok ti prvi najbliži docira o geopolitici i Siriji,
dok ti drugi najbliži prepričava Igru prijestolja,
dok oni koji su te stvorili do boli govore o bolovima
dok se ona s kojom živiš žali na život,
dok ti poznanici šalju mailove suhe kao drenovina.
I shvatiš da im je svima svejedno kako si
da si usamljen, da su ti daleko i da si im daleko
tim automatiziranim proizvođačima viškova riječi
tim umnožiteljima sebičnosti i nerazumijevanja.
I postane ti konačno jasno kao odnos kiše i blata,
kojoj vrsti ljudi pripadaš, da si kontejner,
prenosivi spremnik tuđeg emocionalnog smeća
i da to nije nerješiv problem koji te pljesnivi i smanjuje,
već je problem tvoja nemoć da se smeća riješiš.
Post je objavljen 30.09.2013. u 19:53 sati.