Marketing
Limoeiro - tamo gdje raste limun
| Nakon malo odmora od Estrade Real, i malo putovanja po Brazilu, o čemu neki drugi put, nakon preživljene još jedne nevjerojatno oštre zime odlučili smo se opet malo provozati. Kako nam je Osvaldo zauzet tek rođenim sinom tražili smo tko bi nam se pridružio na vožnjama. Nažalost, ovdje većina ljudi nema bicikl. Ako ga i znaju voziti (!?!?) nisu ga vozili godinama. To samo govori o infrastrukturi i opasnosti na cestama, a možda malo i o duhu ljudi. Pa ipak, nekima se svidjelo što smo radili prošlih par mjeseci pa su nam se odlučili priključiti. S Marcelom sam otišao do lokalnog dučana sportske opreme kupiti bicikl. Moram priznati da sam pustio suzu kada sam vidio što je dobio za nekih 3000 kn. Tourney mjenjači, loša no name vilica, kočnice katastrofa a držač sjedala od aluminija koji se piga kad se sjedne na bicikl. U ZG se za te novce dobije većinom bicikl nekog od renomiranih proizvođača sa Suntour vilicom i Altus/Alivio opremom. Cijene su ovdje nekih tri puta već nego u Hrvatskoj pa je nabavka solidnog bicikla namjenjena samo višoj srednjoj klasi. | |
| BR | |
 | |
| Marcelo i ja smo mrvu okasnili, kojih sat vremena. Carlao nas je već čekao spreman, čisteći svoj već potrošeni lanac na terasi restorana, na sreću i veselje vlasnika i svih zaposlenih. | |
| BR | |
 | |
| Staza je kružna, 26 km po makadamskim cestama između Cabreuve i Indaiatube. Samo par kilometara od civilizacije ovdje se osjećate daleko od svega. Pravi odmor za dusu i tijelo. Hmmm... pogotovo ako ne padnete s bicikla na prvoj uzbrdici kao Marcelo i oderete si koljeno. | |
| BR | |
 | |
| Ogromno je ovo područje, na kome gotovo nitko ne živi, podijeljeno na ogromne farme. Vlasnici većinom žive u Sao Paulu a na farmama su samo najamni radnici. | |
| BR | |
 | |
 | |
| Tu i tamo u suprotnom smjeru prođe neki biciklist ili grupa biciklista kakvih ovdje ima par. A rijetko naiđe i neki auto. Zamolio sam Carlosa da me slika s jednom bubom, i dok je on pokusavao uloviti mene i bubu u istom kadru buba je stala pored nas a vlasnica s tri psa u autu počela priču s nama. | |
| BR | |
 | |
| Već je skoro podne, iako je tek počelo proljeće, na nebu nema niti jednog oblačka. Opako je zavručilo. Krave leže na suncu a lokalni kauboj nas promatra u nevjerici. Pa tko još vozi bicikl po ovoj vručini? | |
| BR | |
 | |
 | |
 | |
 | |
| Nakon malo više od dva sata vračamo se u Limoeiro a Marcelo pada na pod. Zašto ljudi koji voze s nama mahom padaju na pod nakon vožnji? Sjedamo u hladovinu restorana i naručujemo vrč limunade bez šećera, porciju pečene piletine, pečene mandioce i čvaraka koji su me ovaj puta malo razočarali. Marcelu nije bilo do jela. Zato smo popili četri vrča izvrsne limunade od domačih limuna! A onda smo se nažalost morali vratiti natrag u stvarnost. Do slijedeće vožnje... | |
| BR | |
 | |
 | |
 | |
Post je objavljen 29.09.2013. u 14:52 sati.