Iako sam ja uvjerena da nisam patriotski nastrojena, zna mi se potrefit. Kupila sam „listiće“ za wc školjku koji se naljepe na školjku. I kad sam ga zaljepila moja kćerka je pametno zaključila da sam ga zaljepila naopako. Naime listić je plavo crveni i kao takav je zaljepljen na sličici na pakiranju, a ja sam ga zaljepila crveno plavo, crveno gori. I baš sam pogledala prije ljepljenja da crvena bude gore. Zašto? To je već podsvijesno pitanje i odgovor, kojeg ne znam.
Cijeli ovaj tjedan sam provela na „terenu“. Bilo je OK. No, s druge strane korisnici moje usluge nisu spremni za ispit za koji sam ih pripremala. I to me muči. S jedne strane želim da prođu, a s druge strane znam da ne smiju proći s obzirom na znanje koje trenutno posjeduju. Nisam bila na internetu (ono, vijesti i tako to), nisam čitala emailove, samo brisala spamove da mi ne zakrče inbox. A izvan posla – naravno – moja fiksacija na Rubikovu je još tu. Složila sam i 5x5x5 po prvi put. Trebalo mi je 56 minuta. A drugi pokušaj je bio ispod 30 minuta. Naručila sam ih preko Ebaya i sad 14-25 dana dok dođu... A kad smo već kod novca, ovaj mjesec stavljam pod uspješne. Krenula sam u ovaj mjesec pod predpostavkom da više ne radim i da primam samo socijalnu pomoć, da li bi uspijela samo s tim novcem? I evo na računu u banci mi je 2500kn ostatka od plaće. I sutra je zadnji dan ovog mjeseca tako da bi se moglo normalno živjeti samo na socijalnoj pomoći. Ovih ušteđenih 2500kn spremam za registraciju sljedeće godine. Međutim, ne može se svaki mjesec ovako, već sljedeći imam rođendane, tu će otići 700kn, na proslavu i poklon. Pa zimska obuća.
Drugi kuriozitet – šira obitelj i druženje s njima. Ima par članova obitelji s kojima se mogu družiti, ne želim, ali mogu. Ja svodim to druženje na njima treba nešto – ja to napravim. Tako je bilo i jučer. Pitali me idem li tamio i tamo. Ne idem, al evo idem. I fascinirao me šoping, dva sata u jendom dućanu da bi se kupio komad odjeće. Dok ja recimo odmah s vrata gledam di je najmanji vrijednosni broj u dućanu, 17kn artikli i odem tamo. Nađem majicu koja mi se sviđa i pogledam cijenu 20kn, previše, vraćam je i sad tražim majcu za 17kn koja mi dobro stoji. Nađem jednu probam je i utvrdim da mi je 17kn puno i da imam dovoljno majci i odem ća. Sve u 5 minuta gotovo. Ali sam zato saznala da ako doneseš stari komad odjeće imaš pravo na kupon sa 15% sniženja za jedan artikl. Sad, nema šanse da ću ja u tom dućanu kupiti jedan artikil, ali ipak hoću kupon tako da sam danas složila ormar i spremila višak odjeće.
Dnevne novine me toliko fasciniraju koliko bezveznih stvari mogu staviti samo na jednu stranicu:
X i Y prekinuli su nakon 3 mjeseca. Y je rekao da mu je X bila kao kamen na cesti. – izjava Y-lona je za bez komentara.
Z i T dobit će zajedničkog sina. – kakav je to sin koji nije zajednički?
OW je u depresiji. Plaće mjesecima u krevetu. – ovdje je moj stav problem jer u sebi mislim , zašto je depresivna kad ima sve, novac, krov nad glavom itd...
IB bivša cura podmetnula je tuđe dijete. – a vijesti...
Idem raditi, zovu me u firmu. Nedilja.
Post je objavljen 29.09.2013. u 09:29 sati.