prevođenje je doživljaj samo takav...i opasna avantura po ishod, jer, ukoliko niste oprezni i
ukoliko ste brzopleti...lako vam se može desiti da ispadnete smiješni. Baš kakav je slučaj
sa ovom pjesmom koju je Morrisey naslovio: There is a light that never goes out, a što vas
može navesti da ta luč nikada ne izlazi (ne sja)...konzultiravši ipak najvećeg blog hr Morrisologa
Knjižnu bubu alias Arahnas haus a.k.a. Žena u crnom, doznao sam da je kontext upravo
suprotan te da je ta luč-ona luč koja se nikada ne troši...naša zvjezdana luč koja zauvijek sja...
večeras me povedi van
di je mjuza i di su ljudi
što su divlji i mladi
đirivat u autu tvom
ja nikad ne bi išao u dom
jer više ga i nemam
više ne...
povedi me večeras van
jer želim vidjet ljude...i svjetla i život
đirivat u autu tvom
o pliz nemoj vozit me doma
jer više nije moj dom, sad je njihov
...i ne žele me tamo
i ako double decker bus
nabije se sad u nas
ginut uz tebe
je tako nebeski način za...
i ako tonski kamion
od nas učini bujon
poginuti uz lik tvoj,
pa, privilegiran užitak je moj!
večeras me povedi van, bilo gdje,
bilo gdje ,briga me
i u pothodniku mračnom
pomislih, Bože je li to napokon?
al tad me strah obuzme i
ne pitam
ima ta luč što ne prestaje sjat...
Post je objavljen 29.09.2013. u 15:00 sati.