Tekstovi koji slijede zapisani su u knjizi "Zašto se isplati biti kršćaninom", Norbert Lieth (Warum es sich lohnt, Christ zu sein, Verlag Mitternachtsruf, mitternachtsruf.com)
Djeca Božja dobit će tijelo slično Njegovom proslavljenom tijelu.
Mi živimo u slabašnom smrtnom tijelu podložnom bolestima, starenju i smrti. Naše je tijelo ograničeno i sputava nas: obilježeno je grijehom. Na dan Uzeća (ili na dan uskrsnuća od mrtvih, ako umremo prije Uzeća) Gospodin će svojoj djeci dati proslavljena tijela: "A naša je domovina na nebesima, odakle i Spasitelja išćekujemo- Gospodina Isusa Krista, koji će, prema vlastitoj djelotvornosti kojom sebi može sve podložiti, preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga svome slavnome tijelu" (Fil 3, 20-21).
Mi smo- koje li silne povlastice, koje li časti! pozvani "da postignemo slavu Gospodina našega, isusa Krista" (2Sol 2,14). Ovo će tijelo biti slično Njegovom proslavljenom tijelu. To ne znači da ćemo Gospodinu Isusu biti jednaki u pogledu Njegova božanstva, nego samo slični. Zacijelo ćemo izgledati drugačije i biti prepoznatljiviji kao pojedinci. To novo tijelo neće više biti podložno raspadanju, nego na najbolji način prilagođeno uvjetima koji vladaju u Nebu.
Božja djeca postat će Božjim baštinicima
To da ćemo uistinu postati Božjim baštinicima piše u poslanici Efežanima 1,18, gdje apostol moli Boga da nam prosvjetli oči uma "da spoznamo koja je nada u njegovom pozivu i što je bogatstvo slave baštine njegove u svetima." Oni koji vjeruju u Krista, u vječnosti Neba pred Božjim će anđelima biti očitovani kao Božji sinovi i kćeri. Budući da su djeca Božja, kao Njegovi baštinici imati će udjela u svemu Božjem kraljevstvu i slavi. Nešto veće uopće ne postoji!
Kad primiš Isusa u svoje srce i pođeš za Njim, i ti ćeš imati udio u svemu što Bog jest i što Njemu pripada. Drugim riječima, imat ćeš udio u svoj nebeskoj slavi.
Biti Božjim baštinikom znači da ti neće nedostajati ništa od onoga što je dobro. U Nebu će svega biti u izobilju, u punini i neopisivoj ljepoti. Biblija nam u Otkrivenju 21 i 22 daje ovakav opis Neba:
Građevni materijal zidina nebeskog Jeruzalema bit će dragi kamen jaspis.
Grad i njegove ulice bit će od zlata nalik čistome staklu. Tu krasotu uopće si ne možemo zamisliti.
Temelji gradskih zidina bit će ukrašeni dragim kamenjem najbiranije vrste, a dvanaest gradskih vrata na ulazima u Grad sastojat će se od dvanaest bisera velikih poput samih vrata.
Ali usprkos tim krasotama, bit će kao što je to opisao zanmeniti engleski propovjednik Charles Haddon Spurgeon: "Ulice od zlata manje će nas se dojmiti, a zvuci anđeoskih harfa manje radovati negoli pogled na Kralja što sjedi nasred prijestolja. On je taj koji će na sebe privući naše poglede i misli, raspiriti našu ljubav i sve naše svete osjećaje izviti do vrhunca neprekidnog slavljenja."
Od prijestolja Božjeg i Jaganjčevog teći će rijeka vode života, blistava kao kristal.
U pogledu nebeske slave netko je jednom rekao: "Platiti nećemo ništa, a doživjet ćemo sve- i to ne samo na jednu minutu, ili jedan sat, nego za svu vječnost." Zašto? - zato što je Isus platio potpunu cijenu za naše otkupljenje! On nam je svojom krvlju platio ulaz u nebesko kraljevstvo (Heb 10,19-20).
Djeca Božja stanovat će tamo gdje prebivaju Bog i Isus Krist
To nam je obećao sam Gospodin isus, rekavši: "U kući Oca moga ima mnogo stanova. ... I ako odem i pripravim vam mjesto , ponovno ću doći i uzeti vas k sebi: da i vi budete gdje sam ja" (Iv 14,2-3). Dakle, jednom ćemo moći prebivati tamo gdje stanuje Bog. Sva ljudska moć zamišljanja nije dovoljna da si predoči slavu tog očinskog doma; ali ono što možemo znati jest sljedeće:
Arhitekt te kuće je sam Bog. Na temelju poslanice Hebrejima 11,10 On je "tvorac i graditelj" tog vječnog prebivališta.
Ti su stanovi neusporedivo lijepi zato što nisu načinjeni ljudskim rukama, nego ih je načinila svemoćna ruka Božja (2 Kor 5,1).
Tom nebeskom prebivalištu ne treba nikakvu prirodno ili umjetno svjetlilo. Ono ne ovisi ni o Suncu ni o Mjesecu, jer ga osvjetljava slava Božja, a svjetiljka mu je Jaganjac, to jest Isus Krist (Otk 21,23).
U tom nebeskom prebivalištu bit će više nego dovoljno mjesta, i to za sve koji vjeruju u Isusa Krista- iz svakog povijesnog razdoblja i iz svakog naroda.
Trebat će sva vječnost kako bi se upoznalo Nebo, i uvijek će se iznova otkrivati nešto novo!
Djeca Božja će vječno, bez prestanka, slaviti i gostiti se u nepomućenom zajedništvu s Bogom Ocem i Gospodinom Isusom Kristom.
O tom nezamislivo lijepom slavlju čitamo u Otkrivenju 21,3: "I začuh jak glas s neba:
Nebo je uspoređeno s vjenčanjem, što je prikaz najvećeg od svih slavlja.
U Ivanovu evanđelju 16,20.22 i 24 naglašeno je da će sva žalost biti pretvorena u radost, da nam tu radost nitko nikada neće moći oteti i da se tu radi o savršenoj radosti.
Apostol Petar piše: "(Njega) koga ljubite premda ga niste vidjeli; u koga, iako još ne gledate, vjerujete; radujete se radošću neizrecivom i prosljavljenom" (1 Pe 1,8).
U tom svjetlu shvaćamo i Isusove riječi: "Nego se... radujte što su vaša imena zapisana na nebesima" (Lk 10,20).
U nebu će biti uživanja i za osjetilne organe, barem ja tako shvaćam poruku prve poslanice Korinćanima 2,9: "Nego, kao što je pisano (u Izaiji 64,3): < Oko nije vidjelo, uho nije čulo, ni u srce čovječje nije ušlo ono što je Bog pripravio onima koji ga ljube.>"
Nebo je ispunjeno životom izobilja! Oskudica je ondje nepoznat pojam, jer neće postojati baš ništa što bi trebalo uvesti ili poboljšati. I dosađivanje će biti nepoznat izraz, jer je nebo savršeno i nudi beskrajan i ispunjen život.
Netko je na to primjetio: "I nakon što ondje provedemo tisućljeća promatrajući isusovo lice, Njegova će krasota i dalje biti tako nova, očaravajuća i nedokučiva kao i onog trenutka kad smo ga prvi put gledali s vrata raja."
Djeca Božja u Nebu neće više imati nikakvih pitanja
Na svako će se pitanje odgovoriti, svako "zašto" će umuknuti. U sveprodornom svjetlu Isusa Krista sve ćemo vidjeti i razumjeti. Neće biti ni najmanje nedoumice. Gospodin Isus je utješno govorio o tome: "Stoga i vi sada imate žalost; no opet ću vas vidjeti, i srce će vam se radovati i radost vam vašu nitko neće oteti. U taj dan ništa me nećete pitati" (Iv 16,22.23). Tada ćemo odjedanput shvatiti da nam je sve služilo na dobro, i da nam je težak životni put često bio od koristi u pogledu spasenja.
Djeca Božja su u Nebu na mjestu krunidbe i zajedničke vladavine
Sve što na ovome svijetu mi, milošću otkupljena djeca Božja, činimo u ime Gospodina Isusa, dobiva vječnu dimenziju. Tako je, primjerice, svima onima koji s ljubavlju iščekuju Njegov dolazak obećan vijenac (ili kruna) slave (2 Tim 4,7-8). Biblija spominje i neprolazni vijenac (1 Kor 9,25), vijenac slave (1 Pe 5,4) i vijenac života (Jk 1,12).
U knjizi proroka Daniela spominje se da će oni koji su mnoge uputili na put pravednosti i doprinijeli širenju Evanđelja zauvijek svijetliti kao zvijezde (Dn 12,3). I Gospodin Isus je u Matejevu evanđelju 13,43 izjavio: "Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu svoga Oca." Sveto pismo govori i o tome da će oni što pripadaju gospodinu, zajedno s Njime vladati od vječnosti do vječnosti (Otk 22,5),
U Nebu su djeca Božja na mjestu savršene ljubavi
Biblija govori da ljubav nikada neće prestati (1 Kor 13,8.13); jer u Nebu ćemo biti u izravnom zajedništvu sa samim Životom, jer je On ljubav, koju utjelovljuje svom svojom osobnošću. Mržnja i sve slično u Nebu će biti potpuno nepoznato. Vladat će samo ljubav i svatko će voljeti svakoga.
Nebo je mjesto na kojem mnogo čega više neće biti
Tamo više neće biti suza, jer će Bog onima koji su Njegovi izbrisati svaku suzu s očiju (Otk 21,4).
Više neće biti ni snova. Naš život ovdje na zemlji sastojao se od mnogih snova i maštanja. Mašta se o poslu snova, ljetovanju snova, plaži snova, bračnom drugu iz snova, vjenčanju snova, i slično. Svih tih snova i čežnji neće više biti, jer će ih uvelike nadmašiti stvarnost i krasota.
Ni mora više neće biti (Otk 21,1). More uvijek služi kao prikaz nemira; kako nemira među narodima, tako i nemira vlastitog srca i ovog demoniziranog čovječanstva. U Nebu će se sve smiriti i vladati će vječni mir.
Tamo neće više biti jada, ni žalosti, ni jauka, ni boli, ni straha, ni mučenja (a to su izrazi kojima se u Otk 21,4 služe razni prevoditelji). Uz to neće više biti prokletstva (Otk 22,3), neće biti noći (Otk 22,5), a smrt će biti ukinuta (Otk 20,14;21,4).
Neće više biti kao što je bilo! Bog će sve učiniti novo, i to potpuno novo. Stoga u Nebu neće biti ovog sadašnjeg (Otk 21,4.5).
Iz Neba nitko neće moći biti prognan, jer je ono krajnje prebivalište onih koji vjeruju u Isusa. Sva krasota će od vječnosti do vječnosti biti "za baštinu neraspadljivu, neokaljanu i neprolaznu, pohranjenu u nebesima" (1 Pe 1,4) za one koji su nanovo rođeni. Nebo je vrhunac koji je postavljen pred nama ljudima, najviši poziv.
Nebo je, također, mjesto bez grijeha. Zbog toga u Nebo ne može ući nitko tko ima ikakav grijeh: "nipošto neće u njega ući ništa što onečišćuje i čini kakvu gadost, ili laž, nego samo oni koji su zapisani u Jaganjčevoj Knjizi života" (Otk 21,27, kao i 8 redak).
I kao što je Nebo prekrasna stvarnost, tako je pakao užasna opreka Nebu. Isus je često spominjao pakao. Pakao je mjesto na kojem nema ničega od svega onoga što smo ranije nedostatnim izrazima pripisivali vječnoj slavi. Pakao je mjesto vječne odvojenosti od Boga i svega onoga što On daje na dar Isusovim nasljedovateljima. Pakao je mjesto mučenja za sve one koji nisu primili oproštenje po krvi Božjeg Jaganjca.
Isus Krist je taj jedan i jedini veliki Otkupitelju koji je trpio za nas, kako bi nam zaradio i zajamčio ulazak u Nebo. U kraljevstvo Božje može ući samo onaj tko vjeruje u Njega i preda mu svoj život sa svom svojom krivicom i grijesima.
Netko je upitao: "Zašto, tako mi svega na svijetu, bježimo od Života ako se bojimo smrti? Zašto bježimo od Istine, ako smo siti laži? zašto ostajemo na pogrešnim putovima, kad nas zabranjeni putovi grijeha vode u propast? isus Krist je Put, Istina i Život. Tko je protiv Isusa, nema budućnosti. No oni koji se odazovu Isusovu pozivu i krenu za Njim, imaju prekrasne izglede u pogledu budućnosti.- Njihov Gospodin dolazi ponovno. Vjerom oni vide novo nebo i novu Zemlju!"
Ne bi li i ti donio čvrstu odluku te primio Isusa u svoje srce i život?
U toj odluci radi se o sljedećem:
Jedan je kršćanin upitao nekog studenta medicine, pripadnika jedne velike istočnjačke religije, tko je po njegovu mišljenju najistaknutija osoba svih vremena. Student je odvratio: "Siguran sam da je Isus iz Nazareta bio najistaknutija povijesna osoba."
Kršćanin je nastavio: "Koga smatraš najznačajnijim učiteljem?" I na to je mladić odgovorio: "Isus iz Nazareta." Na posljednje pitanje: "Tko je od svih ljudi, po tvom mišljenju, živio najsavršenijim životom?" student je odmah odgovorio: "Isus iz Nazareta."
Taj student je odao priznanje Isusu, ali mu nije dao svoje srce. Ne radi se o tome da se Isusa prizna samo svojim umom, nego je potrebno donijeti odluku vjere.
"Nitko nije uzašao na nebo, osim onaj koji je sišao s neba: Sin čovječji, koji je na nebu.... da tko god u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni" (Iv 3,13.15).
Post je objavljen 28.09.2013. u 15:08 sati.