Dok je pjesma nestajala u prahu nepostojanja ti si mi ipak davala mig. Želiš me sada i hoćeš sve sitnice koje brižno čine strast među nama. Pod čipkom tamnih trenutaka provlačila si prste kroz kosu. Hram si koji istražujem jagodicama mesnatih osjećaja. Vlažim magična mjesta, jezikom rastvaram odaje jedne Dame, jedne Svetinje, moje Žene.
U uzdahu pronalazim smiješak zadovoljstva. Na opnama hrastovog kreveta letim, letim kroz tebe. Vizija si za sva Vremena. Golost ushićenja, nabujalost proljeća, mistično more kojim navigujem kao modro bradi pirat.
Uzmi sva moja ljeta, putopise, oboji ih bojama eksplozije. Neka mi srce ječi, munje sijevaju dok oči sklapam i utapam se u tebi.
Post je objavljen 28.09.2013. u 11:10 sati.