Neko sam vrijeme razmišljala o smrti
pa htjela započeti veliko spremanje:
pobacati nepotrebne papire i slike,
u oporuci jasno naglasiti
kako neću ukop nego kremiranje;
svakom dragom biću reći da ga volim,
s bilješkama silne posložiti papire
i sve svoje pjesme neobjavljene.
Pijetlova budnica jutro najavi,
pod prozorom ptica mi zapjeva,
sunčeva zraka toplinom me ogrije,
nazove unuka jer joj nedostajem,
prođe poštar i zaželi mi dobar dan,
navrati prijateljica i pita kako sam
i ja ponovo shvatim da volim živjeti.
Kao svatko imam samo život jedan;
bio ispunjen radošću ili tugom
ipak je drag i samo, samo moj.
Zato neću više razmišljati o smrti.
Ona će, ionako, sama i nepozvana doći.
Post je objavljen 30.09.2013. u 07:25 sati.