Marketing
Trebišća - prvo vođenje ili O razbijanju leda
Bilo je to prošle subote i utorka. Vodio sam prvu grupu od skoro 60 odraslih i onda tri dana kasnije 57 hiperaktivnih osnovoškolaca od petog do osmog razreda iz OŠ San Niccolo'. Ne moram govoriti koliko me strah pričati pred toliko ljudi koji slušaju svaku tvoju riječ, ali da nema te trte nebi ni bilo toliko zanimljivo. Shvatio sam kako se to djeci treba prezentirati. Bilo je malo čudnmo vidjeti klince od 14 godina koji vode konzola-televizija-nedrava hrana-cola život pa su tamo među zadnjima parili na nekakve djedice. Napokon stiglo je do mene da i ja kažem onu famoznu - ah mladost!
Krenuli smo stopama starih Slavena.
Zapravo, njihovim mitološkim stečevinama.
Ja vodim grupu koja se skuplja u podnožju Drage, kod info pointa, kod samog rotora.
Zastajem na svakoj tabli do uspona i usput pričam o arheologiji u Podosojnoj, Druškoj peći i Zijavici koje su vidljive sa našeg puta prema gore.
Osim što volim objasniti povijesni kontekst u kojem se odvijala selidba naših starih prema sadašnjoj domovini, želja mi je ukazati i na narod indoeuropljana kojeg su "otkrili" lingvisti i čiji smo baštinici zajedno sa germanima, keltima latinima, grcima, irancima i indijcima.
Pripremam goste za ono što ih čeka u Trebišćima. Zato treba objasniti da to nije povijesna zbilja već rekonstrukcija onoga što su Slaveni mislili da je ustroj svijeta: zato pričam o Stablu svijeta ili Života, o Perunu, Mokoš, Velesu, Jarilu i Mari., orlu i zmiji.
Te su zgode sakrivene u narodnim pjesmama istočnih, zapadnih i južnih Slavena gdje budno oko Crkve nije razumijelo da se stara vjera na neki način nastavlja. Ruski svećenici su imali naziv za takvo ponašanje: dvovjerje
Iako oni koji su pjevali te pjesme, s vremenom zaboravili na njihov sakriveni značaj, pa su nastavili pjevati radi tradicije, ne shvaćajući više smisao mita koji objašnjavanjem životnih ciklusa želi udobrovoljiti suprotstavljene životne sile kao što su gromovnik Perun i stočji bog Veles.
Mitsko kazivanje kako bi se nadvladalo sila svijeta. Zato je postojao svojevrsni slavenski svećenik, druid ili šaman, na našem jeziku žrec. Ovdje vidimo Marka Želea u toj osjetljivoj ulozi mosta između svijeta ljudi i bogova.
Riccardo kao narator, iz lokalne zbirke, zaziva znanstvenike koji su proučavali kaže, bajanke i pjesme i u njima izvukli vjerovanja koja sežu do praslavenskog nivoa, ponekad praindoeuropskog, po sličnostima u drugim narodima.
Žrec nije sam, tu su i dvije vile, manji deiteti u koje su vjerovali i naši preci.
Možemo vidjeti koliko su dijeca bila začuđena i zainteresirana onime Markom, Sonjom i Rominom. Većina ih je snimala sa mobitelima. Poslije igrokaza ručak, pićence i marš preko kanjona do Sv. Petra, po sunčanoj strani.
I zato ne okljevajte i bukirajte se na stranicama agencije Anna Linea.
Ne, prvih sto neće dobiti set noževa
Post je objavljen 27.09.2013. u 18:00 sati.