Marketing
Elsa
Evo da odgovorim na komentare na proši post opisat ću vam kako je sve to izgledalo u par fotografija i jednim starim postom o našoj Elsi, majmunčiću koga sam dobio na poklon od eritrejaca koji su vidjeli da sam se zaljubio u ovu majmunicu na prvi pogled.
Nisam imao namjeru opet o crnjacima, no eto valjda je takav život dolje pa ima vrlo malo priča koje će vas nasmijati. Što se može
Ovo je naš "hotel" u kome smo živjeli a sobe se ne mogu opisati pa evo jedna fotografija da vidite kakav je to luksuz.
Kada bi ste tjekom dana otvorili vrata svoje sobe to bi bilo najsličnije osjećaju koji imate kada se sagnete ispred pećnice u kojoj se nešto peče bar satak vremena na 250 i otvorite je a onaj vrući zrak vam se sjuri u lice.
Pitanje je kako se zaštiti od silnih gmizavih beštija? Mreža za komarce, bez mreže za komarce i detaljnog pregleda vašeg kreveta prije spavanja bila bi prava ludost pokušati prespavati noć. Ovi primjerci beštijica nisu nađeni ispod mreže, no vjerujte bili su vrlo blizu. Na svu sreću ne sjećam se da je netko imao problema sa ugrizima, no svakojakih osipa je bilo. Najugodnije je bilo izmjestiti krevet i spavati pod vedrim nebom a to bi izgledalo ovako.
Kako sam rekao na početku, jedan stari post o Elsi, našoj majmunici. Uh.
Ne mogu si oprostiti glupost koju sam sinoć napravio. Odvezem Elsu i pustim je da pravi majmunarije naokolo kao sto smo to običavali raditi svako poslije podne posljednjih dana. Igrala se veselo i istraživala sve kao i svaki put do sada, pa se odlučih otići na pet minuta da kupim brašno za pizze. Planirali smo napraviti malo fešte. Stvarno se nisam zadržao više od pet minuta, a kada sam se vratio našao sam Poljaka kako kleči iznad Elze koja je sklupčana ležala u prašini. Teško je disala i vidjelo se da je na smrt preplašena. Bože dragi koja scena.
Poludio sam,
Nikoga nije bilo vani ispred kontejnera kada sam otišao a ona je odlutala dvadesetak metara van ograde i tamo ju je napao pas. Glupi pas koga su demineri koji žive blizu nas pustili da se malo prošeta naokolo. Obično, kada bi otišla izvan ograde bilo bi dovoljno da je se zovne i dotrčala bi nazad, no ovaj put nije bilo nikoga da je zovne. Nije bilo tragova krvi, no jadnica se vidno patila skoro satak vremena. Nije joj bilo spasa. Dali smo joj tablete za bolove i pokušavali svašta no zaista nije bilo pomoći. Vjerujte da je bilo i suza. Za tako kratko vrijeme smo se navikli na nju. Bila je kao da je dijete koje je uvijek raspoloženo za igru sa svima nama. Koliko je samo radosti donijela na naš tim.
Sinoćna večer je trebala da bude lagana fešta uz pizzu no nikome nije bilo ni do čega. Nije bilo smijeha cijelu večer, a ni danas ga još uvijek nema. Čini mi se da svi očekujemo da ce iskočiti odnekle i ponovo donijeti smijeh svojim blesavim igricama i ponašanjem koje se ne može opisati. Imamo prilike donijeti novog majmunčića iste veličine, no još uvijek to nikome ne pada na pamet i da spomene. Kao da se očekuje čudo. Zvučim sam sebi kao neka baba al sta mogu unijela je toliku radost među nas a sada je nema...glupo je al jučer smo plakali od smijeha sta je sve izvodila sa ovom ljuljaškom a sada je nema, niotkud.
Svi majmuni koje sam mogao vidjeti bili su ovi maleni mislim da su pavijani.
Post je objavljen 26.09.2013. u 23:02 sati.