Ne gledam više dnevnik, ne pratim novine, internet portale uzimam još manje za ozbiljno, poneka politička mi se na nesreću omakne još jedino ako popijem. Ipak ni mene nije zaobišla aktuelna rasprava u bosanskom društvu na temu predstojećeg popisa, kao da je aman za opstanak važnije to kako ćemo se izjasniti nego to što smo godinama ekonomski i demografski uništavani a nada se ne nazire i bijela kuga već hara po našim gradovima.
Nedavno sam tako ispijajući kahvu prisluškivao razgovor trojice (alko)dokoličara koji su se raspravljali na temu popisa. Standardna priča bosanac ili bošnjak. Ne bi bilo zanimljivo da se treći sugovornik nije izjasnio na jedan potpuno novi način.
Sva trojica su po klerofašističkom kriteriju bili istog etničkog porijekla jer su se izjašnjavali da ne jedu krmetinu, bogobojazno se pridržavaju i slave Ramazan, jedino što je treći ni manje ni više tvrdio da je švabo ili nijemac. Nijemac kako to? Argumentirao je to prilično uvjerljivo slijedećim kraćim predavanjem.
Da kažem da sam Bosanac i Hercegovac to mi je glupost jednako kao što je glupo da se zemlja Hrvatska za primjer zove: „Republika Hrvatska i Istra“ ili recimo „Srbija i Sandžak“. Zemlja se zove Bosna a ovo Hercegovina je umjetno dodano 1878 nakon Berlinskog kongresa, kao sjeme buduće podjele teritorija koje je Osmansko carstvo jeftino prodalo europskim silama a koje su još tada uplanirale granice budućih interesnih sfera tzv. Istoka i Zapada, aman kao da ne postoji Sjever i Jug.
Da kažem da sam Bošnjak bih rado, kada bi to značilo „stanovnik Bosne bez obzira na porijeklo i uvjerenje“ a kada to ne bi značilo da se svrstavam automatski u tabor onih koji su dijelili i pljačkali Bosnu. To bi značilo da priznajem Dejtonski ustav i ono što su ratni zločinci i ratni profiteri potpisivali. To bi značilo da se odričem građanskog Ustava međunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine u kojoj su svi njeni građani, građani jednakih prava bez obzira na porijeklo ili uvjerenje i da prihvatam ovaj luđački sistem aparthejda koji i dalje funkcioniše i koji je uspostavljen genocidom i etničkim čišćenjem uz blagoslov međunarodne zajednice. To bi značilo da priznajem suludi politički sistem u kojem moram biti Srbin, Hrvat ili Bošnjak da bih birao ili bio izabran i u skladu s tim može isključivo da me zastupa neko iz SNSD-a, HDZ-a ili SDA. To bi značilo da prihvatam izdaju ove zemlje, prodaju i opraštam bezobzirnu pljačku koja se tobože radila u interesu građana ili ako hoćete u interesu svakog pojedinačnog naroda.
Ako kažem da sam Bosanac kažu da to ništa ne znači i da će me odmah strpati u Ostale. A ostali nemaju nikakvih prava ili još gore neko bi ostale opet mogao prozvati „cvijećem hrvatskog naroda“ ili možda srbima bosanskog porijekla ili bosanskim srbima i „ajmo Jovo nanovo“ opet bi se neko dosjetio etničkog čišćenja ili jednostavno proglasio da su Ostali ružni i glupi, da su krivi za Kosovski poraz, da su nabijali djecu na kolac i da jednostavno ne zaslužuju da žive i treba ih po kratkom postupku sa malo žice i maljem u potiljak. Ono jeste činjenica da nacistički Dejtonski ustav danas zaista i ne daje nikakva prava drugima osim onima koji pristanu na genocidnu podjelu i izjasne se kao jedan od tri konstitutivna naroda.
U svemu tome najpametnije je da krmcima ne idem niz dlaku i da postanem nešto treće. Iz inata i bosanske tvrdoglavosti. Njemačka je tako dobra zemlja i otvorena za sve. Dosta mi je balkanskog primitivizma, dosta mi je korupcije, dosta mi je nerada, dosta mi je domaćih ratnih profitera, dosta mi je podlog i zatrovanog naroda. Nijemci vole red, rad i disciplinu to volim i ja i zbog toga volim Njemačku. Zašto ne bih rekao da sam jedan od potomaka preživjelih Nijemaca koje su etnički očistili sa sjevera Srbije nakon 2. svjetskog rata. Zašto svaki stanovnik Bosne mora biti slavenskog porijekla, kao da ovdje nisu živjeli Iliri, Kelti, Angli ili Sasi zašto ne bih rekao da su moji pradjedovi rudari pobjegli iz Sasina pred pobješnjelim slavenskim koljačima. A onda čik neka se neko čikne da mi uskraćuje prava ili razmišlja da etnički čisti Nijemce u Bosni. U tom slučaju još bolje, tražit ću azil u Njemačkoj kao Nijemac kojem uskraćuju osnovna ljudska prava divljaci i koljači sa Balkana.
Elem, priča je zanimljiva i neobična a opet ništa čudno. Kako je u Bosni zakuhano, običan svijet ne može biti pametan, a muka natjera čovjeka. Iz ovoga bi se dalo zaključiti da Europa ni u budućnosti neće biti pošteđena migracija i demografskih promjena. A bilo bi zaista komično vidjeti balvane na autoputevima, proglašenje neke SAO ili Srpske republike Frankfurt am Main.
Kako rekoh, ne pratim šta se dešava u zemlji, Bosna me odbacila kao prezervativ, zabavio sam se svojim problemima, nemam neko čvrsto mišljenje, ne zanimaju me ovakve rasprave ali eto da ipak prenesem jedno razmišljanje kada je tema već aktuelna. Neka mi oproste ali meni je to sve jalov posao. Popisuju građane i djecu kojih je sve manje u zemlji.
Post je objavljen 25.09.2013. u 21:56 sati.