Nisam ljut.
Stvarno nisam ljut.
Kada bih trebao slikovito opisati to stanje mislim da bi najbolja usporedba bila da se osjećam kao da mi je netko iz glave izvadio mozak i fljasnuo njime o zid.
A to je puno gore nego kad si ljut.
Bijes je,jedna prava old school, aktivna emocija.
Susprežeš se,lupa ti srce,stežeš šake,najradije bi nešto počupao i razbio,ali te zdrav razum u tome spriječava pa frkćeš kao bik.
Rekao bi jedan moj pajdaš iz Rijeke koji je imao običaj pomlatiti se svaki vikend:''Kad me netko uvrijedi ja bi mu u tom trenutku rekao toliko toga,ali mi fali fond riječi pa ga probijem šakom.''
Prije,eh prije....Džentlmenska šora,a nakon toga jedan drugom pomaže dignuti se s poda i onda cijelu večer provedu na šanku kao da se ništa nije dogodilo.
Ovo danas nema veze s tim zdravim i prirodnim bijesom.
Većina njih je ljuto odmah ujutro čim otvori oči i to stanje ih drži do noći i tako žive dok ih ne tresne spasonosni infarkt,a onda shvate da je 90% stvari zbog kojih su izgubili zdravlje najobičnija glupost.
''Ako tvoja firma misli propasti,ona će propasti nervirao se ti ili ne.''
DIRK DIGGLER
Jedan mi je poslovni čovjek nedavno rekao da se čovjek nikad ne smije previše (što god to značilo) opustiti i 'udrit' brigu na veselje' jer time samo pogoršava situaciju. Inače,spada u onu vrstu ozbiljnih i proračunatih ljudi koja se nikad ne smiju i koja u glavi umjesto mozga ima logaritamske tablice. Njegov poduzetnički duh i uvjerenje da se novcem može kupiti sve,njegova stalna utrka,njegov propust da u toj utrci zaboravi pogledati kako mu djeca rastu, njegov skori bankrot doveli su ga do faze u kojoj bi ga spasonosni infarkt mogao napokon natjerati da počne biti čovjeki veseliti se istinskim ljudskim vrijednostima.
Živio infarkt!
Tok svijesti me opet umjesto u Šibenik odveo u Zadar,Okrećem se kod zadarske Supernove i ponovno krećem prema Šibeniku.Prolazim kroz Pakoštane i na zidu čitam najluđi grafit ikad :''Jebemo Vam mater po svim točkama optužnice!''
Ovaj mora da je bio ljut kao pas dok je ovo pisao.
Evo nas!
Tok svijesti je doputovao na pravo odredište!
Kao što rekoh ima dva dana da me drži taj neki gnjecavi osjećaj koji ne možemo nazvati ljutnjom jer tko se zbog toga istinski nervira neka (Antune,hoćemo li? Jedan,dva...i tri!) odmah skoči kroz prozor.
Za živjeti nije!
O čemu je riječ?
Već sam šesto milijardi puta napisao da ne volim internetska druženja.
Prijateljstva s elektroničkim impulsima koji oblikuju tekst na zaslonu računala?
Uzmete čašu vina i kuckate se s monitorom?
Pa tko je tu blesav?
Druženje s nekim blesavim nadimcima koji sebi daju za pravo dizati revolucije,kritizirati sve i svašta,a oni najradikalniji bi i ubijali.
A kad dođe vrijeme revolucije...svi sjede doma i na računalima brišu arhivu da ih tko slučajno ne prepozna.
Što me znači dovelo do gnjecavog internetskog osjećaja koji nema veze s ljutnjom?
VI STE I STATISTIČKI NAJSLABIJA KARIKA...ZBOGOM!
Osoba koju,nažalost, nisam imao čast upoznati vodi jedan od rijetkih blogova koji sam redovito pratio budući da dijelimo slične svjetonazore.
Duhovito,zanimljivo,žestoko....
Na tom blogu već dugo nije izašao novi post i kako bih s vremena na vrijeme kliknuo htio sam udahnuti malo života pa sam se uzasrao u svome stilu na način na koji obično komuniciram u krugu dragih osoba.
Možda čak i malo prebezobrazno,ali nikog nisam vrijeđao.
Nekom to zvuči seljački,nekom drsko,nekom zaostalo...ali to sam ja!
Zato i čitate 'SPIG'!
Rezultat?
Skup elektroničkih impulsa koji oblikuju tekst na ekranu me zbog toga izbrisao iz popisa blogova koje bi (normalno!) trebalo pratiti.
Popišao se po meni,za one koji ne razumiju hrvatski.
Kako je riječ o jednom o najpopularnijih blogova uopće time je 'SPIG'-u na Blogu.hr potpisana konačna smrtna presuda i vjerujem da će me sad i ostali skupovi elektroničkih impulsa koje oblikuju tekst na ekranu ignorirati još više.
A jebi ga,nisam ja kriv što se ne uklapam.
U svakom slučaju ja ću ga pratiti i dalje.
Doduše,malo rjeđe....
------------------------------------------------------------
KUTAK ZA LJUBITELJE ESENCIJALNIH VICEVA
Cigo viče na ženu:
''Alo žena,di je ona prašina štaje bila na televizija?Na njoj sam napiso neke važne brojeve!
-------------------------------------------------------------
Toliko o gnjecavom osjećaju.
A ovo drugo je već problem!
Psihopatološki problem.
Predstavit ću Vam jednu od najbesmislenijih rečenica svih vremena!
Rečenica koja će i Vas potjerati na zaho....razmišljanje.
Kako bi ovaj 'SPIG' ogrijao srca nekim novim potencijalnim čitateljima prije par mjeseci otvoriše mi profil na Facebooku.
Ja za to ne bijah sposoban.
Facebook je jedno jako veselo mjesto i moram priznati da guštam kao prasac.
Upoznao (hm...upoznao je za me obično izraz kad nekom stisneš ruku,ali ajde dobro,može i ovako) sam neke drage i simpatične ljude,našao par zanimljivih stranica i to bi bilo to.
'SPIG'-ovski duh na najpopularnijoj društvenoj mreži.
Ispočetka sam mislio da sa mnom nešto nije u redu jer pojedini članovi imaju i po 4000 do 5000 tisuća prijatelja,ali onda sam shvatio da se ti zahtjevi za prijateljstvom štancaju kad nemaju što raditi.
Pošalju sto,vrati ih se dvadeset.Onda sutra pošalju osamsto,vrati ih se šezdeset i za manje od šest mjeseci imaju već respektabilnu brojku imena i prezimena na svom profilu.
Blesavo?
Pa prilično.....
Ja sam se opredijelio za svoju klošarsko intelektualnu opciju i ljut sam kao pas što je deset-petnaest dragih ljudi s kojima bih volio komunicirati toliko zaostalo da uopće nemaju facebook profil.
Antune,srami se!
I ti se isto srami ako me kojim slučajem znaš,a umjesto facebooka si izabrao život.
Cvjetnu livadu,miris pokošenog sijena,gledanje krijeste vala što tuče o hrid,lizanje sladoleda u suton,mokrenje iza trafike....
Sviđa mi se(1).
A vid' mene...informatički prepismen.
I tu dolazimo do rečenice koja me prije par dana toliko raspalila da to nije istina.
Jedan momak kojeg inače znam onako površno,ali još uvijek mislim da je normalan mi je nedavno poslao jednu poruku koja me je za razliku od one blogerske situacije natjerala na razmišljanje.
I digla tlak,normalno!
Inače,čovjeku sam poslao zahtjev osobno ja, znajući da je u glazbi i da je s njim manje više sve u redu.
Dakle,umjesto da spavam kao sav normalni svijet ulovio sam se nekog čačkanja po svom Power directoru i začujem 'bloing!'
Stigla poruka!
Javlja se skup elektroničkih impulsa koji oblikuju tekst na ekranu kako bi mi nešto poručili.
Napominjem da se s čovjekom nisam ni svađao.ni da jedan drugom ništa ne dugujemo,ni ništa,ništa,ništa.
Većina poruka koje stižu me nasmiju i razvesele,ali ovo je bilo.......
Rečenicu donosim u cijelosti,a najvažniji dio biti će u caps locku.
Pripremite čašu vode,molim Vas!
---------------------------------------------------------
''....Mislim da ćeš mi letit iz prijatelja A DANAS NA FEJSU TO NIJE MALA STVAR !!!...''
---------------------------------------------------------
Bez objašnjenja,bez razloga,bez ikakve konfrotacije.
Alo,danas na fejsu to nije mala stvar?
Na čemu?
37 godina sam živio bez toga i nisam nikad imao osjećaj da sam zakinut za nešto i sad ovo?
Kasnije se ispričavao da je to bila neka zajebancija,ali pošto sam za njega magistar humora i zajebancije isprika je prošla reda radi.
Dakle,danas ako nisi umrežen ti si klinički mrtav!
Ti si govno iz nosa,zgažena mačka,šupak od tuke,drob od očišćenog cipla.....
Ili je to znak da ugasiš računalo i izađeš van na svježi zrak.
Među žive,normalne i drage ljude s kojima se možeš smijati na sav glas.
Tamo gdje zapravo i pripadaš.
Tamo gdje dragi Bog želi da budeš.
Bez gnjecavog,mutiranog osjećaja u koji se pretvorila nekadašnja zdrava,narodna ljutnja!
http://youtu.be/p8n2jAIxLpQ
P.S.Ako je nekom od dragih ljudi pomalo uvredlljivo zazvučalo ovo 'skup elektroničkih impulsa' tu dolje je rubrika u kojoj me slobodno možete poslati u kurac....ma čekaj,kome bi takva glupost uopće mogla biti uvredljiva?
Post je objavljen 25.09.2013. u 01:12 sati.