fizički osjećam jesen i jedva pišem
kaže marija da sam ja brutalno staložena, da sam stabilna i fokusirana
nisam nikada tako o tome razmišljala
kaže ona da ja moram prvo imat sebe pod kontrolom da bi mogla za nekog drugog funkcionirat
smota mi pet cigareta i tako sjedimo na balkonu
među čisto robom koja se suši
pa ih polako pušimo
negdje tamo u meni puno je rascvalog cvijeća
puno
ljudi moji
stvarno se skupilo... kako da ga više ispričam, kako da pređem preko same sebe?
valjda je ok biti tako pobožno uporan
biti nesvjesno uvjeren u nešto
malo plaši, ali
mi je prirodno
bar to,
u ovim teškim vremenima
Post je objavljen 25.09.2013. u 00:41 sati.