Zadnje sunčane zrake, toplina sunca na licu, sada, dok uživamo još malo u njemu.
Dugačka vožnja zavojitim cesticama.
Leptiri.
Pogled.
Dva fotića, istraživanje nekih davno zaboravljenih ruševina. Šuma koja raste između prozora.
I onaj prizor tebe obasjanog suncem u mraku hodnika. I fotka je dobra. Ne samo ta.
Ne sjećam se kad sam zadnji puta toliko uživala u danu, suncu...ma sjećam. Tamo na Kupi, ono kupanje. S kojeg nosim suvenir na trbuhu nakon susreta sa onim kamenom...tko mi kriv kad se kasno sjetim da se ipak ne želim spustiti niz slap.
To su najljepši dani...s tobom, lutanjima, fotkanjima, kupanjima...suncem...vožnjama.
Malo ih je u zadnje vrijeme, kad nas stalno dave poslovi...ili smo se malo ulijenili.
Ali, kad ih ima....lijepi su...beskrajno. Svjetlucave neke točke među sivim običnim danima.
Post je objavljen 24.09.2013. u 22:09 sati.