mislim da se promijenilo. dosta. zadatak za razmišljanje. sastaviti objektivni popis promjena i usporediti s mišljenjem. točnije, mislim da se promijenilo više nego što mislim. pogotovo ono unutra. ono izvana može zavarati. promjena stavova, interesa, prioriteta, to je ono što čini čovjeka, a mogu reći da danas nije jučer, i da se nadam da sutra neće biti kao danas. nego još bolje. s obzirom da je sve do sad izrečeno lijepo filozofski, bilo bi šteta opću teoriju promjene zakomplicirati banalnim praktičnim primjerom.
(evo ipak zamisli uopće se nisam ni malo ljutio što sam skočio na ježa čak mi je to sve u svemu bilo zgodno iskustvo što mi prije par godina vjerojatno ne bi bilo a iz toga zacijelo neki zaključak slijedi)
ne sumnjam da je Bog stvorio još svakojaka stvorenja, koja tek moramo otkriti, bilo živa bilo izumrla, samo sam htio reći da ne vjerujem da je čovjek evoluirao od tamo nekog majmuna, nego je oduvijek bio čovjek. a da su ovim planetom hodale raznorazne dvonožne i višenožne kreacije, to da. najzanimljivije je kako sve to skupa, pod sve to skupa mislim cijela priroda kako je zamišljena, funkcionira u međusobnom skladu, a postoje milijuni biljnih i životinjskih vrsta, i svi na ovaj ili onaj način ovise jedni o drugima. to se zove pravi suživot :)
ja samo znam da naš jedan dan traje onoliko koliko nam treba.
vidiš, možda je stvarno tako. Ali se sad bavi nečim drugim i ne da mu se trenutno stvarati nove Adame (tko želi dva puta pisati skroz istu pjesmu?) zato je rekao ljudima i ostalim stvorenjima da se plode i množe, jer bi stvarno bilo dosadno stvarati milijarde i milijarde više ili manje jednakih stvorova. hvala Bogu da evoluiramo kako rastemo i ulazimo u godine, jer zamisli samo da se cijeli ljudski rod svodi na jednu jedinu potpuno istu osobnost.
Što bi s njime? Učiti od njega! mislim da i tu imaš pravo, čujem da se od djece da puno naučiti, i o svijetu i o sebi. i da čovjek kad ima djecu evoluira. no kako veliš, ako nema te jedne sitnice samo je ljubavi nedostajalo...
sad znam da već stvarno dugo lebdimo svemirom u istraživačkoj misliji onoga što ljudsko oko još nije vidjelo niti ljudsko uho čulo. jer mislio sam da možda samo ja više ne znam o čemu jesmo pričali, a o čemu nismo, i jesam li ja tebi nešto rekao ili je ipak bilo obrnuto, a evo još k tome se nekih stvari više uopće ne sjećam! kad i ti kažeš ali sam zapamtila kao da jesmo razgovarali i to tako da više nisam znala tko, što i o čemu onda mi je jasno da smo na pravom putu :) ipak malo po malo, upornošću, taj podvojeni dvostruki ja uspijevamo pomiješati :)
ne znam kako tebi, meni se čini da je biti kapetan ili navigator svemirskog broda zapravo jedan jako dosadan posao. pa oni uglavnom samo sjede i gledaju u veliko crno ništa! dakle, holodek je nužan, ili jako bujna mašta. na svemirskom brodu bi svi trebali biti djeca, jer zamisli samo kakve igre bi se dalo igrati uzduž i poprijeko svih tih paluba...
srećom, meni je danas sasvim normalno ustati i otići iz društva koje se okupilo, ako mi nije zanimljivo. ne radim to često, mogu opet reći srećom, jer to znači da je društvo uglavnom u redu, alil nekad se stvarno dogodi da jednostavno odem. tako je nedavno jedna poznanica organizirala večeru povodom svog odlaska u ameriku, u nekom restoranu, i nakon nekih sat vremena sam se pokupio. ne znam, u jednom trenutku sam jednostavno dobio osjećaj da je bilo dosta za tu večer. ne kažem da ti ljudi nisu bili u redu, nego se meni jednostavno više nije družilo.
zbunjeno-spotaknutu meduzu,
žuto-ružičasto-narančastog morskog ježa
bilo bi to zanimljivo vidjeti, ali s toliko bi slika vjerojatno postali previše moderni. zamisli samo koliko je ovo teksta u ovo moderno doba kad se sve svodi na lajkanje rečenice-dvije, ili instant fotografije. to me podsjetilo da se nekad kavu trebalo samljeti pa kuhati, a danas samo gurneš čašicu pod aparat. uglavnom, bolje biti izgubljen u svemiru, nego izgubljen u sebi. jer čovjek je najveća nepoznanica, kažu. meni se kad pogledam u ogledalo, čini jednostavan.
Post je objavljen 24.09.2013. u 15:20 sati.