Marketing
Ministar Maras ima poseban dar.... zna pročitati ono što ne piše
Dona, šuti sunce ti žareno! Povuci ručnu! Opet će ti stradati djeca i svi koje voliš zbog toga što ne možeš i ne znaš šutjeti. Pa ne moraš baš na svaku reagirati! I jesam.... Tako mi svega, jesam. Brala sam lješnjake dva dana.... i više ne mogu.... sve sam ih pobrala...
Tako me nagovarao glas u meni... a ja sam par dana izdržala... jer sam samu sebe uvjerila da su to unutarstranačka prepucavanja, nije to moj problem....
No nizala se vijest na vijest..... i svaka me je dodatno ranjavala, ljutila... svaka je bila sve opasnija za sve nas.... budila u meni sjećanja, upozoravala, vrištala....
Dana 18. rujna ove godine gospođa Aleksandra Kolarić napisala je svoje mišljenje na prežvakanu temu „Perković“ na Indexu. Pročitala sam tekst par minuta nakon objave. Čitajući.... sjetila sam se svojih tema o šutnji i koliko je šutnja opasna. Osjetila sam bliskost s tom ženom... koja misli slično.
Sljedećeg dana na istom portalu čitam vijest da je gđa Kolarić izbačena iz stranke zbog toga što je napisala.
Opet osjećam gorčinu, ljutnju, jad.... zaprepašteno gledam što se dešava zbog povrijeđenog ega političara... u panici se pitam... zar je moguće da je izbačeno zbog verbalnog delikta?
Tada se prisjetim 2011. godine i teksta Viktora Ivančića... čiji djelić prenosim:
„ Ukidanjem imuniteta saborskom zastupniku Željku Jovanoviću zbog izgovorene riječi suspendirana je demokracija u Hrvatskoj i iznova uveden verbalni delikt kao predložak pomoću kojeg će se progoniti kritičari vladajuće oligarhije. Strateg i glavni izvođač ove HDZ-ove operacije bio je Vladimir Šeks, a isti se potrudio i argumentirati novu represivnu ofenzivu. Za Jovanovića, primjerice, koji je HDZ nazvao kriminalnom organizacijom, ustvrdio je da je “počinio zločin govora mržnje” i da zbog toga mora biti sudski sankcioniran. Dodaju li se tome izmjene zakonodavstva kojima je instalirano “sramoćenje” kao kazneno djelo, nema sumnje da je – ponajprije zahvaljujući naporima Vladimira Šeksa – delikt mišljenja na velika vrata uveden u hrvatski politički život, te da je odaslana jasna poruka kako se o vladajućoj stranci i njenim čelnicima više neće moći nekažnjeno kritički govoriti.”
Cijeli Ivančićev tekst možete pročitati ovdje.
Kad sam se sjetila tog starog događaja pala mi je na pamet misao da će sada sigurno SDP-ovci izjaviti kako nisu oni krivi zbog izbacivanja gđe Kolarić iz stranke, kriv je Šeks… jer eto, on je ponovno uveo verbalni delikt u naše društvo... još prije dvije godine. Ionako je za sve kriv HDZ… pa što ne bi bio i za ovo?!!!
Ministar Maras me jučer još jače bacio u paniku. Jer sam iz njegovih izjava u Stankovićevoj emisiji “Nedjeljom u 2” postalala svjesna da se ne radi o verbalnom deliktu nego se radi o kazni zbog toga što netko misli da je on nešto mislio, a to nije napisao ili rekao.
HRT (22.09.2013.) : Maras je komentirao izbacivanje Aleksandre Kolarić iz SDP-a, koje je uslijedilo nakon njezine kolumne, u kojoj je pozvala SDP-ovce da prestanu šutjeti u slučaju 'lex Perković', te da se usude usprotiviti premijeru. Maras je rekao kako Kolarić nije izbačena iz stranke zbog svojega stava, nego zbog toga što je naštetila stranci.
Vrlo je rijetko da netko koristi medije, da netko na taj način komunicira sa strankom. Mi komuniciramo puno unutar stranke, svi sa svima, a Kolarić je jedini slučaj takve vrste komunikacije - preko medija, poručio je Maras.
Govorila je kritički, uspoređujući SDP sa HDZ-om na čelu sa Ivom Sanaderom, kaže Maras, a uspoređivanje nas sa kriminalcima, dodaje - je nedopustivo.“
Znači, ne radi se više o zamjeranju nekome zbog onoga što govori i piše... ovo je čisto PAKIRANJE i PODMETANJE. Tekst sam pažljivo pročitala nekoliko puta i Marasovo tumačenje teksta je čista laž i podvala... manipulacija građanima, kojom od nas pravi budale i polupismenjakoviće, koji ne znaju čitati ono što piše... pa će nam objasniti što je autorica teksta htjela napisati, a nije napisala.
Ako je itko nanio štetu SDP-u to sigurno nije gospođa Kolarić.
Središte tog teksta je bilo ponašanje Premijera oko slučaja „lex Perković“, a o kojemu se istih dana raspravljalo široko u svim medijima i šutnja stranačkih kolega. Upravo ih je zbog šutnje usporedila s HDZ-ovcima. Šutnja znači podršku.... i tako je svejedno da li se prešućuje nekome kriminal, nesposobnost, politička tvrdoglavost ili neko drugo ponašanje moćnika, kojim se nanosi šteta cijelom narodu. Šteta je šteta i svaki građanin je dužan reagirati kada zna da je netko čini i kada čvrsto vjeruje da netko čini štetu općem interesu. Izbacivanje gđe Kolarić iz SDP-a zbog uspoređivanja SDP-a s HDZ-om svakom slovu koje je napisala daje još veću težinu i čini ga još jačom mrljom na imenu te stranke, ali opasno se nadvija kao opasnost nad cijelim društvom.... jer se ljude kažnjava zbog iznošenja mišljenja, a pri tom im se pakira i podmeće. Što li će se tek desiti običnim građanima ako se ovako ponašaju prema „svojima“?
Ima jedan SDP-ovac koji me škaklja već duže vrijeme.... i zbilja sam trebala puno snage da se suzdržim prozivke i predbacivanja. Zbog tog političara sam ja i završila u blogo svijetu... zanosila sam se njegovim mislima, uživala u njegovim predstavama... osjećala sam ga čovjekom sa ceste Srebrne. Hrabro, ironično, cinično i dosljedno je jurišao iz redova opozicije na svo zlo koje se dešavalo prije no što su došli na vlast, a onda se preko noći (noći izbora) promijenio... postao je drugi čovjek. Shvatila sam da Srebrna cesta nije njegov put..... ipak je on samo pripadnik tog političkog čopora... i zaboravio je svoje kriterije kojih se držao prije dolaska njegove stranke na vlast.
Gospodine Staziću, 26.03.2007. u 11:00 h.... na ovom blogu napisali ste komentar:
„dati šansu svojoj zvijezdi, to je tako lijepo rečeno. i podsjetilo me na jednu priču, ovaj put istinitu.
mahatma gandhi, za vrijeme jednog od svojih štrajkova glađu koje je poduzimao zbog sukoba hindua i muslimana u tada još nepodijeljenoj indiji, primio je hindua koji ga je došao pitati što da učini.
- ubio sam muslimansko dijete. ima li za mene spasa?
- za svakog čovjeka postoji spas.
- ali, moj zločin je oduran. što da činim, učitelju.
- tvoj zločin je strašan, ali ako se želiš iskupiti, otiđi u dio indije gdje žive muslimani. tamo je sada mnogo djece koja su ostala bez roditelja u tom besmislenom ratu koji vodite. pronađi jedno takvo dijete, usvoji ga i odgoji, ali ne u svojoj, nego u vjeri njegovih roditelja. da bi u tome uspio, morat ćeš mnogo toga naučiti o islamu, pa ćeš na kraju možda shvatiti kako je besmisleno ratovati protiv nekoga samo zato što je drugačiji.“
U konkretnom slučaju, a u kojemu ste jasno zauzeli stranu, ne radi se o vjerskoj diskriminaciji... ali radi se o diskriminaciji (blago rečeno) zbog svjetonazora.... o različitom mišljenju.
Priča me tada dodirnula duboko... do koštane srži. I ja se danas pitam.... kako će se iskupiti svi oni koji danas šute.... koji dozvoljavaju šikaniranje i kažnjavanje zbog verbalnog delikta.... koji prešućuju pakiranja i podmetanja? A kako li će se tek iskupiti oni koji pakiraju i podmeću?
Veliko je zlo što ste ubili socijaldemokratsku misao u Hrvatskoj.... ali je prestrašno zlo što se ovakvim ponašanjima sije strah u narodu. Nenade, vi jako dobro znate da nikada neće svi šutjeti i da je besmisleno ratovati protiv nekoga samo zato što je drugačiji. To nije samo moralno opasno... to je kriminal i krađa.... jer se na taj način ovom narodu krade vrijeme, a vrijeme je novac i puno više od novca. Vrijeme koje nam ukradete i potrošite na ove besmislene ratove nećete moći vratiti... ostat će crna rupa, ostat će šteta.... ostat će razočaranost vaših birača, pritisak savjesti jer smo vam vjerovali.....
Ovakvim ponašanjima vratit ćete HDZ na vlast. Neće njih vratiti Mirela, Aleksandra i birači koji vas navodno ne razumiju... vi ćete ih vratiti. Kako ćete se iskupiti zbog toga? Ova pitanja krvare u meni. Ne očekujem odgovor... ali eto, lakše mi je jer sam ih stavila na „papir“....
I završit ću citatom....:
"Prava oblast ljudske slobode obuhvaća prvo unutrašnju oblast svijesti, slobodu savjesti u najširem smislu, slobodu misli i osjećaja. Na prvi pogled se čini da sloboda izražavanja i objavljivanja mišljenja pripada nekom drugom načelu… ali kako je gotovo isto toliko važna kao i sloboda misli… ona se od prvih ne može odvojiti. Drugo, to načelo zahtijeva slobodu ukusa i težnji, planiranja našeg života tako da odgovara našem karakteru, da radimo ono što želimo bez obzira na moguće posljedice za nas, a da nas naši bližnji ne spriječavaju ako im time što činimo ne nanosimo štetu, čak i ako misle da je naše ponašanje budalasto, izopačeno i nepravilno. Treće, iz te slobode svakog pojedinca slijedi sloboda udruživanja pojedinaca… koja ne podrazumijeva povredu drugih. Nijedno društvo u kojem se ove slobode ne poštuju nije slobodno, bez obzira na oblik vladavine; i nijedno nije potpuno slobodno u kojem one nisu apsolutne i bezuvjetne. Jedina sloboda koja zaslužuje to ime je sloboda da tražimo svoje dobro na svoj način, ako ne pokušavamo da to drugima uskratimo ili ih ne spriječimo u naporima da to postignu. Čovječanstvo dobiva više ako svatko pušta druge da žive kako se njima čini da je dobro, nego ako se pojedinac prisili da živi onako kako se ostalima čini da je dobro."
John Stuart Mill: O slobodi
Post je objavljen 23.09.2013. u 20:02 sati.