Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zoranostric

Marketing

I kolcem i lancem, i bokserom u glavu...

Iz diskusije s jednim fb prijateljem (i nekadašnjim kolegom novinarom):

Fašistički prosvjednici protiv Gay Pridea u Splitu 2011Kad već spominješ da »se tuklo i napadalo volontere U ime obitelji«, možda znaš da ja znam kako to izgleda biti napadnut i tučen zbog svog javnog djelovanja (kamenom, bezbol palicom, bokserom, nožem). Jedan od svojih najčitanijih (prenio ga je monitor.hr) blogovskih upisa posvetio sam osudi nasilja od strane prosvjednika, čije sam ciljeve inače podržavao i sudjelovao.

Jelačić plac i Radićeva: Mi smo odgojili te huligane

Pa sam, recimo, sa stajališta pacifizma (pa sam se čak u ono doba, bilo je to kraće vrijeme, izjašnjavao kao unitarijanac-univerzalist, što je ipak bio tek jedan filozofski eksperiment a ne religija) izražavao određenu simpatiju za štrajk glađu Branimira Glavaša (a valjda ne moram eksplicirati što o njemu političkim mislim).

Branimir Glavaš na samrti: pokušaj pacifističke analize

Duša Branimira Glavaša u ovom trenutku, dok ga snaga tijela napušta, svakako na ovaj ili onaj način pati. Čak i ako su njegovi zločini stvarno deset puta veći nego oni za koje je optužen, čak i ako se ne kaje, moje se suosjećanje sada, dok pati, s njim. Ne želim da umre ovako. Želio bih da uzme hranu. Neka živi, i neka se brani na sudu. Smrtnu kaznu Hrvatska nema, a čak i u zatvoru čovjek može naći mir. Pa čak i slobodu.

E sad, u ovom konkretnom slučaju, nisam vidio uvjerljive indicije, da se neko iole značajno fizičko nasilje dogodilo. Izgorjelo je par papira na jednom štandu, jedna je volonterka tvrdila da ju je netko udario s leđa i nestao... Svakako ništa slično, recimo, napadima na Gay Pride u Zagrebu 2002. i u Splitu 2011..

A onako osobno: što tražiš od mene, da budem svetac? (Na stranu problematičnost kriterija za svetost u Rimokatoličkoj i pravoslavnim crkvama). Katolički aktivisti toga tipa, možda i isti, su direktno huškali i dalje huškaju na mržnu i nasilje, zbog čega sam i ja osobno stradao. I sad bih ja, koji je zbog ozljeda pišao krv (dosljedno) trebao izražavati solidarnost s njima zbog navodnog šamara?

E pa ne, nisam svetac. Gdje su ti istupi ljudi koji imaju moć i koji ovaj pokret vode (biskupi i slični), da nije u redu razbijati glave ljudima koji mirno hodaju ulicom u koloni sa šarenim zastavama, a da ODMAH nije dodano "... ali zapravo su krivi pederi jer su ih izazivali"???????

Dodaci (nije bilo na fb):

O tome zašto sam više puta sudjelovao na Gay Prideu, iako nisam osobno zainteresiran, moj članak iz 2007: Smije se mrziti, ako je to u interesu ljubavi?. Obratite pažnju na opis zanimljivog malog performansa pred početak prvog "Gay Pridea" u Zagrebu 2002..

Posebna su pojava u Hrvatskoj, ali i drugdje, ekstremno desničarski urlajući mrzitelji, koj bulazne o Vjeri i Domovini, a ništa o ljepoti tih pojmova ne znaju. Iz ljubavi prema Vjeri (i prema Bogu, koji naravno ljubi njih) i prema Domovini (koja, naravno, također ljubi njih, pa zato mogu po njoj haračiti), oni smatraju da imaju pravo na mržnju prema svima, koji njihovo specifično tumačenje tih pojmova ne dijele.


Moja pjesma iz 2008.:

PACIFISTOVA HIMNA BOGU OSVETE

Krv stoljećima teče, a mržnja buja
nasilje nasiljem rađa i krvlju se plaća
na "posveti se" tko osvetom ne vraća
lome se kosti - "pravda"? Ljuta guja!

Zalud zazivamo razum, jaučemo žudnju:
svjetiljke ljubavi u balkanskoj tmini
u krčmi punoj gnoja, gadosti i grinji
gdje "heroji" slave, bljujući mržnju.

Od Boga osvetu svi zazivaju, vikom:
nek pati vječno neprijatelj gadni!
uzvratit mogu samo nijemim krikom:
nemojte me svetit' - neka budem zadnji.


Post je objavljen 22.09.2013. u 15:53 sati.