tog je dana shvatio kuda treba ići. znao je to i prije, no sve do sada to je bila daleka slutnja.
sada, to je još uvijek slutnja, ali nešto određenija. sada zna kuda, ali još uvijek ne zna točno
kamo. zna što želi, ali tijekom života se ionako pokazalo da njegove želje nisu pouzdane,
jer slijedeći ih često zaluta, produžuje si put, gubi vrijeme. reklo bi se da su neka iskustva
na putu potrebna da bi se postalo spremnim za ono što slijedi. no pokazalo se i to da nisu
baš sva iskustva potrebna, neka se mogu i preskočiti, a pogotovo ona suviše bolna iz kojih
se na kraju, kad se sve zbroji i oduzme, i ne dobije baš mnogo. kad je omjer patnje i vrijednosti
proizašle iz njih takav da ide na štetu vrijednosti. jer ako neke vrijednosti dobijem žrtvujući
druge vrijednosti, to i nije baš mudra taktika.
odbaci ono što ti je u glavi (sebične želje i ambicije), velikodušno dijeli ono što ti je u ruci i
nikad ne ustukni pred udarcima sudbine!
shvatio je da život kojim već neko vrijeme živi nije ispunjavajuć. previše vremena živi u raspršenosti,
neusmjeren na bitno. prečesto iz vida gubi ciljeve, zastaje na putu da bi mirisao ruže ili se koprcao u
vlastitom znoju, krvi i suzama zbog trnja koje mu je izranjavalo tijelo. trnje ili ruže - svejedno je. distrakcije.
apsolutne vrijednosti pogrešno je tražiti u ovom materijalnom svijetu koji je prolazan.
u osjetilnim senzacijama na koje neminovno nailazimo na svom putu nema istinske radosti,
nema trajnog ispunjenja, nema čiste ljubavi, nema ideala kojima teži naša duša, svjesno ili nesvjesno.
apsolutne vrijednosti, ideali, savršenstvo, to je ono što se njeguje u sebi. i uvijek ćeš, tražeći
svoju sreću u drugome, nalaziti samo nove izvore patnje i odvojenosti.
to su samo neke od misli kojima je započeo dan...
Post je objavljen 22.09.2013. u 11:41 sati.