Ne znam kako je u drugim državama, ali u Lijepoj našoj nismo još sastavili vladu i odabrali ministre s kojima bi bili zadovoljni ljudi koji rade u njihovom resoru!? Mislim da je po tom pitanju najgora današnja garnitura ministara ako izuzmemo ministra financija i donekle turizma. Svi ostali ministri i ministrice obični su jad. Ministar gospodarstva toliko blebeće o svemu i svačemu da ni on na kraju ne zna koja je bila tema. Ministar poljoprivrede neće da izađe pred svoje seljake koji mu dođu u Zagreb traktorima kupljenima na kredit iz poticaja, s kojima bi mogli preorati autoput po kojem su vozili. Ostali su došli s osobnim automobilima najviše marke jer su se navikli na poticaj. A naš ministar (čudi me da nije iz HNS-a) nešto nemušto progovara u medijima da su svi dobili više nego ih slijedi, ali su utrošili na životni standard, a ne na umjetno gnojivo i pesticide. Tko je koliko dobio ne zna ni seljak, a gdje bi ministarstvo. Ova dva sam izdvojio jer mislim da ne znaju gdje su.
Narod je nezadovoljan kako ih vlada i premijer tretiraju kao ograničene ljude koji nisu svjesni koliko oni krvare za nj. Zašto taj narod mora biti na egzistecijalnim i moralnim marginama četiri godine, a potrebni su i uvaženi samo mjesec dana u te četiri godine kada politički kandidati traže njihov glas na izborima. Zašto ti političari idu na izbore i glume demokrate kada s obećanjima u predizbornoj kampanji svjesno lažu svoj narod. I nimalo se ne zacrvene ovi, tobože, lijevi, kao što ne pocrne ovi s druge strane.
Narod u zemljama tzv. demokracije koju nam je prodala SAD i Velika Britanija imaju takve demokratske mogućnosti da mogu i štrajkati kako bi izborio bolje pozicije za rad i plaću. Hrvatska je mlada demokratska država od, recimo, 1990. godine i uživa u blagodatima demokracije pa njih oko 350.000 štarjka radom jer im ga nitko ne nudi, jedan dobar dio štrajka glađu jer rade, ali ne primaju plaću, a jedan dio štrajka što redovno primaju plaću, ali im 10 do 15 tisuća kuna nije dovoljno. Ne pokriva ni košaricu za četveročlanu obitelj. I to je nažalost točno.
Ta institucija štrajka ne šteti poslodavcu protiv kojega se provodi. Ako je u pitanju tajkun koji ima tvornicu kupljenu za 1,00 kunu, ili uz hipotekarni kredit, a pod hipoteku je stavio tu istu tvornicu (takvi su bili HDZ-ovi zakoni u privatizaciji), radi neisplate plaće pola godine i neplaćene zdravstvene i mirovinske obveze, on se ne brine. Proda tvornicu i proglasi stečaj. Stečajne mase nema, a radnici nemaju gdje raditi. Pa i do sada su bili bez plaće.
E sad, ako štrajkaju državni službenici i službnici državnih institucija, poslodavac nema štete. Poslodavac je država, zar ne? Sve državne službenike sindikat neće moći platit jer su nositelji sindikata veći dio novca pojeli u plaći i reprezentaciji pa će sami snositi posljedice. Međutim, ako štrajka zdavstvo, onda nastradaju pacijenti, ako štrajka školstvo stradavaju učenici i roditelji, uz napomenu da učenike već u pučkoj školi uče da se štrajkom dobiva veća plaća, ili poopćeno; da raditi uopće ne treba, već štrajkati.
Uvjerenja sam da svaki radnik koji nije zadovoljan s poslodavcem ima pravo na štrajk, ali prosvjetari i zdravstvani radnici to ne bi smjeli. Oni pred sobom imaju djecu i nemoćne, te struke ne možeš samo naučiti, za te struke moraš imati posebne predispozicije. Nesreća je da za ministre tih dviju institucija imamo nekompetentne ljude i da su, po meni, do sada najgori izbor. Jedan si dozvoli da mu Crkva stvara nastavni program, a drugi se blamira kandidaturom za gradonačelnika Zagreba, a da ne odstupi s ministarskog mjesta, znajući da će izgubiti za gradonačelnika. Nije ga sram kandidature za gradonačelnika, ali ni nastaviti kao ministar.
A voditelj sindikata liječnika i medicinskog osoblja Ivica Babić laže kada je garantirao da će hitni slučajevi biti obavljeni. Moja poznanica ima problema s prsima. Nakon dva pregleda i zahvata za šest mjeseci je pozvana na ponovni pregled na dan 17. rujna 2013. godine. Naime, toliko se to čeka u Zagrebu. Kada je saznala da je zapala u dane štrajka, nazvala je svoga liječnika koji je potvrdio da dođe i da će ju obaviti. Otišla je vlakom u bolnicu, liječnik ju je pregledao i poslao u susjednu sobu da obavi CT i sondažu dojke. CT je obavila, a u istj ordinaciji sestra koja je trebala „sondirati“ dojku rekla je kako može doći na pregled kada su oni u štrajku! Šokirana, žena se obukla i istrčala iz bolnice. Još je u šoku i ne zna što će učiniti. Toliko o poštenju Ostojića i Babića koji su oba položili Hipokratovu zakletvu (prisegu). Čemu, kad tu nema čovjeka.
Post je objavljen 22.09.2013. u 05:59 sati.