Marketing
Lješnjak
Prije puno, puno godina u mom susjedstvu je živio stari Štef. Bio mi je najbliži susjed i njegova obitelj nas je najljepše prihvatila od svih u selu... bez obzira što se dotepenci tretiraju kao da imaju kugu, a još ako ne prihvaćaju vjerske običaje i rituale sela dobiju dodatne etikete.
Njima sve te različitosti nisu smetale, a danas znam da je to zato što su bili doista pravi i iskreni vjernici (za razliku od svih ostalih koji se takvima lažno prikazuju). Sve do odlaska s ovog svijeta...starog Štefa, susjede Barice i susjeda Vlade trajali su tolerentani, topli i lijepi susjedski odnosi.
Jednog dana... prije više od deset godina stari Štef mi je suptilno prokomentirao: „Dona, lijep je taj park što si ga posadila. Sjedim na dvorištu i uživam u raskoši tog cvijeća, u raznobojnom lišću i pticama koje se u krošnjama skupljaju... ali ti nisi posadila ni jednu voćku... ništa korisno.... da možeš uživati u plodovima.“ Ja sam se samo nasmijala i rekla: „U pravu ste. Budem.“ No u sebi sam se sva nakostriješila.... jer sam stalno bila pod pritiskom sela... zašto živim kako živim.... i stalno su mi savjetovali neka rješenja koja su se njima činila mudrijima... a da ih ja savjete uopće nisam tražila. No susjeda Štefa sam voljela.... i znala sam da mi to nije rekao jer je zao i jer želi gurati nos gdje mu nije mjesto.... nego naprosto ne razumije da ja želim baš takav park kakav imam i da svaka moja biljka ima svoju priču. Voćke me tada uopće nisu privlačile.
U godini kad je umro... donio mi je malu sadnicu lješnjaka. Posadila sam ga tamo negdje... iza garaže.... i pustila ga da raste. Moram priznati da mu dugo vremena nisam posvećivala pretjeranu pažnju i nisam s njim razgovarala kao s drugim svojim biljem. Susjed Štef je otišao.... a lješnjak je polako rastao. Prije par godina počeo je davati plodove. Ne smetaju njemu kasni mrazevi, ni sušne godine, kao ni one s previše kiše. Nepogrešivo... svake godine podari mi oko dvije kile plodova (očišćenih). U rujnu... gotovo svakog dana sakupljamo plodove.... zimi ih čistimo uz pucketanje vatre u kaminu. Danas je to predivan grm koji dominira tim dijelom zemljišta... oko njega rastu višnja, dunja, breskve, aronije, goji, borovnice, brusnice i ribizli. To je moj mladi voćnjak, a u njemu dominira stari lješnjak... kojeg od milja zovem Štef. Ne može se dogoditi da dođem u voćnjak i ne sjetim se starog susjeda i njegovog savjeta... isto je kad skupljam plodove, kad ih zimi čistim ili sadim nove sadnice. Taj lješnjak je čaroban.... jer susjed Štef i dalje živi s nama... bez obzira što nas je fizički napustio.
Nedavno sam pročitala da su se oduvijek od lješnjaka radili razni štapovi... npr. ritualni štapovi druida, srednjovjekovni štapovi za borbu, pastirski štapovi ili obični štapovi za pomoć pri hodanju. Od lijeske su se izrađivali i čarobni štapići jer su navodno izvrstan vodič okultnih energija i čarobnjaci su ih koristili u borbi protiv crne magije. Najviše se od lijeske izrađuju rašlje koje rašljari koriste u potrazi za vodom, ali i za skrivenim blagom i raznim energijama Zemlje.
Eto.... stari Štef nas je čuvao i bio nam dobar dok je mogao... a kad je morao otići ostavio nam je taj čarobni grm... da nas čuva.
Kelti su lješnjak povezivali s mudrosti i pjesničkom inspiracijom.
Ima jedna legenda o devet lijeski... koje su rasle pored svetog jezera. Privučen magičnom jezeru, losos je pojeo plodove lješnjaka i tako postao Losos Mudrosti. Upecavši ga, jedan stari druid je naredio svom učeniku Fionnu mac Cumhaillu da skuha lososa, ali mu je strogo zabranio da jede pripreljeno jelo. Cumahaill je slučajno opekao prst prilikom kuhanja i instintkivno je stavio prst u usta i tako dobio svu lososovu mudrost – od tada je znao svu prošlost, sadašnjost i budućnost Irske, te je postao najpoznatiji heroj i vođa.
Druidi su vjerovali da energija lješnjaka omogućava podizanje pozitivne energije duha i tako nam omogućava odbacivanje starog i prihvaćanje novog. Lijeska i njeni plodovi simbolizirali su učenje i moć iscjeljivanja, te se vjerovalo da je lješnjak iskra koja pali vatru inspiracije i razvija intuiciju.
To su tek legende.... ali ono što danas sasvim sigurno znamo je to da lješnjak ima ljekovita svojstva i da ga možemo koristiti u nebrojenim kombinacijama u kuhinji.... a meni eto.... poput čarobnog štapića budi uspomene na jednog dobrog čovjeka.
Post je objavljen 21.09.2013. u 19:58 sati.