ne mogu pustiti suzu
i ne znam, želim li
slanu je na usnama ipak osjetim
kada krene i ne zastane
kao rijeka spaja se sa morem
daj mi da popijem večeras
i ne pitaj me
zašto su zvijezde tako nježne
lažu...
lažu ti za mene, ako kažu da sam sama
evo, baš ubirem večernju rosu
poklanjam je svakom prolazniku, bez srama
ne uzimam ništa od njih
tek samo toplu riječ da čujem
lažu ti, lažu, mili,
da hodam ulicama pustim pod praznim nebom
nacrtam mjesec da bih bila s njim
i da uvijek je tu, kada ga trebam
ne vjeruj, mili,
ne vjeruj, kad kažu
da sam bez srama molila za dodire
ne vjeruj, mili,
ne vjeruj, kad kažu
da sam napuštena i sama dočekala nemire
ne vjeruj, mili,
mjesec je tu kad ga trebam