nekad se osjećam kao miljenica bogova.
to su trenuci kad je stisak "mene" ujedno najjači i najslabiji
kad sam najviše i kad sam najmanje "ja"
kad najmanje brinem zbog "jučer" i za "sutra"
kad najmanje očekujem, a najviše sam otvorena za sve
kad radim po principu "sljedeće - sljedeće - sljedeće..."
put od stotinu milja započinje jednim korakom
i najveći posao postaje lak kad počnemo od samo jednog njegovog djelića
i odrađujemo mrvicu po mrvicu po mrvicu
ljubav nikad nije bila bliže, ljubav nikad nije bila dalje
samoća nikad nije bila konkretnija, samoća nikad nije bila apstraktnija
čemu god da se okrenem jedna je velika antiteza...
Post je objavljen 21.09.2013. u 12:17 sati.