Pregled posta

Sad me vidiš..Sad me ne vidiš

Potreba za nestajanjem.

Koliko često se, duboko u svom biću, osjeti potreba da se napravi cut off sa svakodnevnicom i povuče se u nesvakodnevnicu ? Onu nesvakodnevnicu, koja ima jasan cilj - rebalansiranje vlastitih unutarnjih resursa.

Šta umara ?

Mnogo toga.

Šta odmara ?

San. Spika sa dobrim ljudima. Sunčan dan proveden pored potočića koji tiho žubori. Mačka koja prede pored uha. Pas koji se zadovoljno naštimao u fotelji i povremeno gleda na jedno oko, dok je drugo oko zatvoreno i blago se pomjera u ritmu događaja s one strane jave ( sna ). Mjesec koji je velik i blješti kao noćas. Obostrana ljubav. Komad dobrog Casablanca kolača. Dobra melodija svirana sa električne gitare. Kupka u pjeni sa izvanrednim mirisom. Mirisni štapići sa blagim mirisom dalekog Istoka. Pogled u kojem se vidi život. Ruka koja drži drugu ruku, a između njih teče rijeka dobre energije. Zora puna mirisa noći koji lagano isčezavaju i ostavljaju prostor za mirise sunčanog dana. I, naravno, irish coffee.

A, kada se, i pored svega toga, jednostavno nestane. ?

Onda je u pitanju.. black out.




Post je objavljen 21.09.2013. u 00:07 sati.