Marketing
suzama l'epim tapete vol.354
..one down a lot more to go..
najiskrenije..odumirem..
nemam vremena ni disati kako idem na ovaj seminar i umorna sam umornaaa...
no..ne odustajem..
tu i tamo se ubacim na badoo..
socijalni mi je zivot dobio inekciju..bar onaj tipkalacki..
kako ne volim duugoo tipkanje, pokusavam raditi na dateovima..
ma nisu to dateovi,ok bar ih ja tako ne dozivljavam..
ok,izgleda da je u tome problem...ja to tako ne dozivljavam...
jedan od a ne znam kako da ih nazovem..deckova?
muskaraca?
potencijalnih muzeva 
tipova?
ok,ok,tipova..
dakle jedan od prvih tipova s kojim nam se medju prvima pocela dopisivati je asistent na fakultetu..
cini se fin,pristojan decko..
nema aluzija na sex..
no, nekako..nesiguran?
pocelo je naravno sa "posalji sliku" bili napaljeni,nenapaljeni, pametni, kreteni, manijaci..svi imaju jednu zajednicku karakteristiku "daj sliku" sindrom!
uglavnom, njemu je,buduci da je pametan, trebalo kratko da mu se objasni da nista od toga..
dogovorili smo se da nam se pridruzi u vecernjoj poslijeseminarskoj setnji...
tip je bio malo nahladjen pa je prvi "spojak" prespavao..
ookeejjj....
nisam to primila srcu pretjerano..moguce je,a i javio se odmah ujutro..
onda smo to pomakli za dan..pa je njemu bilo opet lose,
pa jos dan..
danas..
tocno kao sto smo se dogovorili u startu..
od puno dogovaranja/odgovaranja maalcicee me prosla volja za upoznavanjem..
ali,kako je bio na mojoj "to do" listi za ovaj tjedan, odlucila sam to rijesiti...
culi smo se jutros..
u razgovoru se poteglo "ti si skoro 180?"
"da" odgovorila sam pomisljajuci iste sekunde kako je njegovh 184cm nategnuto..
"a,pa ti si dosta visoka?"
"jesam"
"mhm..a sta kad obujes pete?"
pocela sam laganini sumnjati u njegov doktorat,
"gle", rekla sam kroz smijeh"mozda ce ti to zvucati jako cudno,ali ja se stvarno ne namjeravam odmah udati za tebe! mozemo se upoznati pa tu i tamo skupa setati? popiti kavu?"
"pa mogli bi" zbunjeno je odgovorio.."setati"
"eto vidis,nemas se zasto bojati"...
dojurila sam sa seminara,parkirala pred ulazom u zgradu da ne gubim vrijeme i utrcala uz stepenice..
otvorila sam i upalila svjetlo..
Einy je dotrcao do mene plesuci sambu kako bi to Ann rekla sa veelikiimmm medom u zubima..
Ne mogu opisati koliko srece Einy isijava dok se vratim kuci..ako je nesto neprocjenjivo..to je to!
Brzo sam se presvukla i nas dvoje smo bili u autu na putu za Bundek..
prema dogovoru sam nazvala tipa da krecem...
teskim bolesnim glasom rekao je da ce doci za 10tak minuta..
Einy i ja smo se sparkali i nas ritual igre je zapoceo..
Bacala sam lopticu koju je Einy spremno donosio provlaceci mi se pri svakom dolasku kroz noge..
Ja sam se, bodreci ga, povremeno osvrtala da vidim dolazi li tip i da, u kojem autu..
je,znam, reci cete da nisam fer,ali auto igra veliku ulogu
Ne meni..tipovima kad vide da ja vozim bmw..
Pocela je kisa,a ja sam pogledavala na mob ocekujuci poruku tipa "sorry budem se rastopio" ili nesto u tom stilu
umjesto toga,dosao je poziv "gdje si?" culo se iz slusalice..
Uskoro smo se sreli.
Bio je to tamnoputi crni decko prcastoga nosa i upalih ociju i lica..ispijena slika svojih slika na badoou (toliko o fotkama)
gledajuci ga, zakljucila sam da su neke od fotki na netu, slikane jaakoo davno..
Gotovo da me nije pogledao u oci..
par puta sam ga uhvatila kako mi mjeri guzu i pokusava dokuciti jesam li se to bas najela ili sam trudna
pravila sam se da ne primjecujem..
Oboje smo zakljucili da nije ok da on tako bolestan bude dugo vani na kisi..
rastali smo se u zurbi..
nekako mislim da se vise necemo cuti..
dok je on uzurbanim korakom jurio ka svome twingu,samo sam se nasmijala.."twingo?osudjeno na propast.."
nastavila sam bacati lopticu mom, ocito na dugo vrijeme, jedinom muskarcu u mom zivotu 
..one more down..plenty to go..
Post je objavljen 19.09.2013. u 22:18 sati.