Marketing
Sve će biti dobro.
Sve stvari se događaju sa razlogom. To je uvjet da se dogode. Imaju razlog sa sobom. Svi ostali događaji čekaju u redu za distribuciju razloga kako bi se mogli dogoditi. Znam to. To je neka ideja akcija i posljedica koja stvara lokomociju svega toga. Neki razlozi djeluju retroaktvino, neki čekaju pak svoj red, ali svi su razlozi na broju, jedan način ili drugi, kada ih dovedeš na evidenciju, sve su karte na stolu i veselje je svo.
Stvari koje se nisu dogodile nisu se dogodile sa razlogom, stoga su ostale nedogođene, što je riječ koju sam upravo izmislio kako bi svojim riječima ponovio što sam već rekao u prošlom paragrafu. Ponavljam to kako bi vas kolektivno uvjerio u takvo što, prouzročivši tajne pukotine u konsenzusu realnosti oko nas, kroz koje bi curile novonastale okolnosti razložnosti događaja pod pritiskom naših novonastalih kolektivnih uvjerenja. Da smo u demokraciji, skupljao bi potpise za veselje, tražio promjenu ustava za promjenu Zagrebačkih vibracija iz nesigurno kurčevitih u slobodno opuštenih, u kojemu bi razlozi svakako našli put do događaja u pokretu, te bi kolona krenula, i svi događaji bi itekakno suprotno od "ničim izazvani" kretali u dogodavštine. U tim bi okolnostima moja novonastala pizdarija od situacije koja me zadeslila u protekih dan dva izgledala gotovo simpatično;
Jer iskreno, svim bi se promjenama u životu trebali veseliti; somethings happening, ili je u provesu događanja, ili se već dogodilo a da nismo primjetili. Palo mi je na pamet neočekivano kao mnoge druge svari koje padaju na pamet, da ne postoje "zajebi" i pogreške. Postoje događaji. Jer, mislim, što događaj zna je li pogreška ili ne? Koji to kurac njemu ili njoj znači? On je lanac konzekvenci, ni više ni manje, sa striktno definiranim redosljedom obligacija. Što, dakle, događaju znači da je zajeb, pogreška, pizdarija ili ne? Nije njemu da sudi, on će se dogoditi, sa razlogom pod miškom.
I možemo to nazvati životnom filozofijom, ali kakve veze ona ima sa događajima oko nas? Titule, kao i u vezama, ne koriste nikome ništa. Možemo mnogo toga nazvati mnogim imenima te kasnije ne zvati ih svojim pravim imenom kao što samo mi znamo činiti, no nije kao da znamo kako se doista stvari zovu, mislim, mi smo im dali imena, koji kurac mi znamo? Nije kao da smo nadasve kompetentni u ičemu, mi ovdje, sigurno ne u mnogo čemu drugom do li slati ljude u Svemir što bi smo stvarno trebali raditi češće. Možda tamo, sa druge strane atmosfere, netko objelodani astronaute čemu sve ovo, ili kako prepoznati razloge kada dolaze, kao šamar u zamahu ili poljubac kada te gledaju u usne predugo. Jer znaš što slijedi kada te gledaju u usne. Sigurno ne zbor herpesa tamo.
Stoga ajmo završit ovu konferenciju u glavi mi, gdje mi demoni debatiraju o koji će me tješit u skorije vrijeme kada fulam primjetiti što sam upravo napisao i uvjeriti samoga sebe u nepostojanje ljepote oko nas, jer to, i samo to, je pogreška koja i sama za što je.
Post je objavljen 19.09.2013. u 16:49 sati.