misao dana
" Razmotrite svoj cilj dvaput na dan da biste bili usredotočeni na njegovo postizanje"
Les Brown - američki glazbenik
svetac dana - sv. Januarije
Sv. Januarije zaštitnik je grada Napulja i čudotvorac. Živio je na prijelazu iz 3. u 4. stoljeće. Bio je biskup u gradu Benventu.
Odlučno se suprostavio arijanskoj herezi pa su ga zbog toga napadali i progonili. Podnio je mučeništvo za vrijeme Dioklecijana 19. rujna 305. godine. Stara predaja govori da je za vrijeme mučenja jedna žena uspjela u posudicu uhvatiti nešto njegove krvi. Ta se krv čuva u katedrali u Napulju. I danas se ta krv vraća u tekuće stanje na prvu nedjelju svibnja, 19. rujna i 16. prosinca na molbu pobožnog puka. Među Napolitancima vlada uvjerenje da neće biti za njih dobro ako u ampulici krv ne prijeđe u tekuće stanje. I danas se događaju tu neka čudesa.
Toliko o čudesima.
meditativni kutak
TAKO JE BOG HTIO - BOŽJA VOLJA
Svijet je postojao prije nas. Generacija u kojoj živimo nasla je gradove, običaje, škole, oružje, bolesne i bolnice, logore i zatvore, sudove i advokate, religije, Crkvu i svećenstvo, jezik, knjige i umjetnost, pjesme i plač, stanove, odjeću i obuću, automobile, hranu i piće, industriju, poljoprivredu i pomorstvo, molitvu, psovku, rađanje i umiranje, proteste, revolucije, primirja i praštanja. Mi smo ušli u ono što je i prije nas postojalo. Gdje je to počelo? Tko je onaj prvi autor svega? Tko nas je svime zbrinuo?
Očito, začetnik i uzdržavatelj svega jest Bog. On je znao za dobro i zlo koje će se dogoditi i dopustio je da sve bude. On sve to vodi. Sve je to samo jedna faza prema savršenstvu. Nije to zadnja riječ. On sve vodi. Imamo li povjerenja u njegovo vodstvo?
Mi smo ušli u njegov svijet. Nismo gospodari, nego gosti na zemlji. Nas je Bog pozvao da vidimo njegov svijet i neko vrijeme tu živimo. Nismo mi pozvani da sami riješimo sve probleme svijeta. Sami možemo malo. Ali s njime ...? Sve. Najvažnije je biti u Božjoj volji, u skladu s Božjim planom o nama i svijetu.
Danas se puno govori o čudesima, znatiželjni smo, a čemu je to potrebno, promatram ljude u raznim svetištima, na raznim karizmatskim susretima kako jedva iščekuju neko čudo, i samo su usmjereni na to, a poznavajuči njihov život, je život tuge i bola, a vjerujem da je najveće čudo današnjega vremena radost, čovjek se danas nezna radovati. To je biti naše vjere, radost, a isamo evanđelje je radosna vijest, kamo to idemo, zar če me čuda spasiti? Evo nam jedan tekst o radosti.
Ne može kršćanin bez radosti
No, premalo je biti radostan samo jedan dan, ma kako on svečan i lijep bio; radost je stanje, nutarnji stav. Biblijska nas čitanja izričito pozivaju na radost. Prorok Izaija svjedoči da njegova radost dolazi iz uvjerenja kako ga Bog nije zaboravio, nego ga spašava. Tu radost prenosi cijelome narodu. A "ozbiljni" apostol Pavao, koji je toliko pretrpio za Krista, poziva Solunjane: "Uvijek se radujte!" Radost kršćanina dolazi iz njegova uvjerenja da Bog zna za njega i onda kad ima više razloga za jadikovke i žalost, nego za radost. Ona dolazi od Boga. Ali radost je nježna biljka: ona može uspijevati samo u čistome srcu, u mirnoj savjesti. Zato poziv proroka Izaije i Ivana Krstitelja "Poravnite put Gospodinu!" znači upravo to: očistimo svoja srca, svoje savjesti.
Liturgijski pozivi na radost
Netko je duhovito rekao: "Kršćanin koji je žalostan, žalostan je kršćanin!" Kršćanstvo je prije svega vjera Radosne vijesti. Zato nas biblijski tekstovi pozivaju na radost. Biblijski tekstovi stavljaju nam pred oči stavljaju pojedine ljude koji se u Bogu raduju i na radost pozivaju. Pogledajmo malo koji su to ljudi. To je najprije prorok Izaija. On svjedoči kako je sav ispunjen radošću: "Radujem se u Gospodinu, radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu me plaštem pravednosti" (Iz 61,10). Njegova radost je najbolji poziv i drugima da zauzmu isti stav. No, da ne bismo pomislili da je to površna radost, on navodi i razlog zašto je radostan; zato jer ga Bog spašava, jer ga opravdava. On to pjesnički izriče "odjenu me haljinom spasenja" i "zaogrnu me plaštem pravednosti". Bez spasenja, bez izbavljenja od vlastite krivice i zla, nema radosti. Božji Sin dolazi na ovu zemlju spasiti nas, obući u haljinu milosti i spasenja i zaogrnuti svojim plaštem opravdanja. Od grješnika opet nas čini pravednima. Nismo osuđeni ostati u svojim grijesima, krivnjama, nemiru savjesti; baš naprotiv, ima i za nas oproštenja, opravdanja. U društvu onoga koga volimo, radosni smo. U društvu nevoljenoga, radosti nema. Bog nas voli. Uzvratimo li mu na isti način, uklonit ćemo ono što remeti naše prijateljstvo i radost će ispuniti naša srca. Bog će onda "učiniti da iznikne pravda" među svim narodima. Ako pojedinac pa i cijeli narodi djeluju pravedno, nema razloga za zabrinutost i tugu.
Druga osoba je Isusova majka Marija. Ona će s Isusom odigrati središnju ulogu u radosti. Zato je Crkva već danas stavlja pred nas kao lik radosti. Ona, kojoj će "mač boli probosti dušu" (Lk 2,35) kako proreče starac Šimun, klikće od radosti i slavi Boga: "Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju" (Lk 1,46). Drugi prijevod je još izričitiji: "duh moj kliče od radosti" (Biblija "Stvarnosti"). I kod nje je isti uzrok radosti kao i kod Izaije: sam Bog, Božja velika djela koja joj učini i Božja dobrota koja se proteže na svakoga čovjeka "od koljena do koljena" koji želi biti Božji, ići njegovim putom, na sve koji "njega se boje". Bog je vjeran. On ispunjava svoja obećanja. Svoje riječi ne poriče. To je pravi temelj i trajni uzrok naše radosti.
Treći je osoba apostol Pavao. To je onaj kojega poznajemo kao ozbiljna, velika teologa, strpljiva patnika, čovjeka koji je puno zla učinio kršćanima prije nego ga je Bog naglim udarcem milosti obratio, i sigurno je cijelog života nosio određenu nelagodu zbog svoga nekadašnjeg ponašanja. A baš on, od kojega to ne bismo očekivali, izričito potiče svoje vjernike u Solunu da se raduju: "Braćo, uvijek se radujte!" (1 Sol 5 16). Na drugom mjestu poziv je još intenzivniji: "Radujte se uvijek u Gospodinu! Da ponovim: radujte se!" I on dodaje razlog: "Gospodin je blizu!" (Fil 4,4). Radost dolazi od Božje blizine. A Bog je blizu svakomu koji kršćanski živi. Zato apostol poziva svoje vjernike da bez prestanka mole, što dakako ne znači doslovno samo povazdan moliti i ništa drugo ne raditi, nego ne prestati, ne prekinuti s time, nego neprestano zahvaljivati i kloniti se čak i "svake sjene zla". Takav čovjek ima pravo biti radostan. Zanimljiva je još jedna Pavlova tvrdnja: "To je za vas volja Božja u Kristu Isusu". Bog, dakle, želi radosna čovjeka, vjernika, prijatelja. A tko svome prijatelju ne bi želio radosti? Valja samo biti u prijateljstvu s Bogom.
Možemo li mi biti radosni?
Svetopisamski tekstovi nisu samo opis davnih događaja. Ona su uvijek i poticaj konkretnoj vjerničkoj zajednici, svima nama. A možemo li mi danas biti radosni? Čini nam se da je puno više razloga za zabrinutost, strah i tugu: terorizam, ugroženost od epidemija bolesti, vremenske nepogode pred kojima je čovjek uza svu tehniku nemoćan, nezaposlenost, nesigurna budućnost za mlade, a za stare teška starost, mala ili nikakva mirovina, skupoća, i mogli bismo dugo redati litanije razloga protiv radosti. A kršćanin je prije svega radostan čovjek. Francuski pisac kršćanskog nadahnuća Georges Bernanos (1888.-1948.) napisa nam žestoku kritiku: "O vi, pobožna braćo i sestre! Imate evanđelje kao program, a pravite od sebe strašila za slobodne ljude i siromahe… Pitamo se, što to radite s milošću Božjom? Ne bi li ona morala zračiti iz cijeloga vašeg bića? Kamo, dobijesa, skrivate svoju radost?!"
A možda nas više brine ono što nam nedostaje nego što nas veseli ono što već posjedujemo. Možda mislimo da bismo bili sretni kad bismo imali sve, kad bismo bolje materijalno stajali, kad bismo živjeli bez problema. Prije nekog vremena talijanska je televizija provela jedno ispitivanje. Autori su s velikim iznenađenjem morali čuti da su jedino nomadi pod šatorima sretni. Jedino se ispod njihovih šatora čula vesela pjesma. I sam sam prije nekog vremena imao slično malo iskustvo. Nakon duljeg vremena bio sam u jednom našem velikom gradu. Idući ulicom pomislih: "Izgleda da su o ovome gradu najsretniji čistači ulica." Naime, prolazeći pokraj jednoga od njih, čuo sam kao radeći potiho pjevuši!
Pozvani smo na radost
Kao kršćani pozvani smo na radost. Ona se razlikuje od vanjskog veselja koje može biti i odglumljeno, neprirodno. Kršćanska radost dolazi iz čovjekove nutrine, iz mirne savjesti, iz čista srca, dok je "štimung" izvanjski. Psiholog Faber primjećuje: "Malo humora, vesele ćudi pomaže svetosti, a možda je to najvjerniji prirodni pomagač milosti. Žalost je neka vrsta duhovne nesposobnosti. Prije bi Bog njemu (žalosnomu) trebao biti bolničar, nego da on služi Bogu kao svome Ocu i Kralju." Onaj tko s Bogom računa, ne mora se bojati, smije se malo i našaliti na račun svojih briga i muka. Nebeski nas Otac danas po svojoj Crkvi poziva na radost. Odazovimo se, jer, kako apostol reče: "Vjeran je Onaj tko vas poziva: on će to i učiniti" (1 Sol 5,24).
Biblijska imenea " J "
Jabal - Koji je iskliznuo, izmakao
Jaela - Divlji jarac
Jafet - Širenje; Povećan; Pravedan; Uvjeren
Jafija - Prosvjetljujući; Koji se javlja
Jair - Moja svjetlost; Koji širi svjetlost
Jakov - Izlječenje, liječenje; Varalica,
Jambres - Siromaštvo; Gorak; Buntovnik
Jason - Onaj koji iscjeljuje
Javan - Onaj koji donosi tugu
Jedida - Jako voljen, drag
Jedidja - Mio Gospodu
Jehu - Onaj koji postoji
Jekolija - Gospodnja savršenost ili snaga
Jemima - Golubica; Lijepa poput dana
Jered - Koji vlada, zapovijeda; Koji silazi
Jeremija - Jahve će ustati; Jahve utvrđuje; Gospodnja uzvišenost
Jeroboam - Onaj koji je protiv naroda
Jerubaal - Baalov protivnik
Jeter - Nenadmašan
Jibhar - Izbor, odabrani
Jiftah - On će otvoriti; Otvorenje
Jisakar - On će donijeti nagradu, plaću
Jišaj - Dar; Onaj koji jeste; Prinos, (žrtva)
Jišmael - Koga Bog čuje; Bog koji čuje
Jitream - Nenadmašni ljudi
Jitro - Savršenstvo, vrlina
Joab - Čiji Otac je Jahve; Roditeljstvo; Volonterski
Joah - Bratstvo; Gospodnji brat
Joahaz - Gospodnji posjed
Joaš - Bogom dan; Jahve je dao
Joatam – Savršenstvo Gospoda (vidi Jotam)
Job - Progonjeni, gaženi; Koji zapomaže i plače
Joel - Jahve (je) njegov Bog; Onaj čija je volja ili koji zapovijeda
Johanan - Jahvin miljenik; Koji je slobodnih nazora ili milostiv
Jojada - Znan, poznavan od Jahve
Jojakim - Jahve je utvrdio
Jojakin - Gospod će utvrditi; Snaga (je) od Gospoda
Jokebeda - Slavna; Časna
Jona - Golubica
Jonadab - Koji slobodno daje
Jonatan - Jahve je dao; Bogom dano
Joram - Uzvišen od Jahve; Prenijeti na nekoga; Uzvišen
Josip - Dodavanje, povećavanje, dodani
Jošafat - Jahve sudi
Jošeba - Punina; Zavjet Gospoda
Jošija - Kojega Jahve iscjeljuje; Gospodnja vatra
Jošua - Jahve je njegova pomoć ili spasenje; Spasitelj, oslobodilac
Jotam - Jahve je pravedan; Gospodnje savršenstvo
Jubal - Onaj koji trči (koji se žuri); Truba
Juda - Slavljenje Gospoda; Slavljen, hvaljen
Judita - Židovka; Slavljenje Gospoda
Julije - Meke i nježne kose
Just - Pravedan i ispravan
Malo se odmori
Ovih dana sliježu se natpisi po novinama o našim župnicima, evo jedan mali prilog za dušu
Moderni župnik
Pita mali Perica svoga župnika: - Velečasni, znate li kako moderni župnici pozdravljaju svoje župljane? Ne znam - odgovori župnik, - da li mi ti to možeš reći?
Kako da ne? - odgovori Perica. - Kada dođe do prvih redova, kaže: Zdravo drugovi!; kada dođe do sredine crkve, kaže: Dobar dan, gospodo!; kada dođe do dna crkve, kaže: Hvaljen Isus i Marija, dragi vjernici!
Neka vam je radostan i sretan današnji dan, pripremi se za vikend
od srca vas pozdravlja don Marin
Post je objavljen 19.09.2013. u 08:28 sati.