S dolaskom jeseni, melankoličnog razdoblja koje označava kraj ljeta, žetve i ulazak u hladno, sivo i golo doba uvijek me ponovno zaintrigiraju slike iz razdoblja romantizma i umjetnost romantizma općenito.
Originalan naslov slike glasi Der Wanderer uber dem Nebelmeer (Lutalica iznad mora magle) a ona je djelo njemačkog romantističkog slikara Caspera Davida Friedricha i datira iz 1818. godine. Ovu sliku možemo smatrati predstavnikom slikarstva romantizma i kao takva ona predstavlja glavnu osobitost romantizma - eskipizam; bijeg u osamu prirode.
U prvom planu mladić stoji na stjenovitoj litici, leđima okrenut prema promatraču, umotan u tamno zeleni kaput sa štapom u desnoj ruci. Kose uhvaćene u vjetru promatra prostranstvo prirode i more magle kud got pogled seže. Kroz vijence magle probijaju se visoka stabla i šuma. Magla, sveprisutna, obavija planine i postepeno se u potpunosti spaja sa nebom a razlika između to dvoje postaje nezamjetna.
Slika je sastavljena od elemenata planine Elbsandsteingebirge u tadašnjoj Saksoniji i Bohemiji. Planine u pozadini predstavljaju Ruženski vrh (Rosenberg) ili Kaltenberg.
Tema slike donosi kontradikciju, ali i pravi smisao romantičara prenijet na platno. Čovjek kao pojedinac potpuno je beznačajan u odnosu na masivnu ljepotu prirode; beskrajnu maglu i planine, a opet čini se da ova lutalica, romantičarski putnik zapravo vlada ne samo slikom, već i pejzažem jer stoji na vrhu litice i svojim pogledom obujmljuje svo to prostranstvo.
Ova slika meni je beskrajni izvor inspiracije i mislim da je svojim elementima utjelovljila romantičarsku misao i svijest.