Marketing
U popodnevnim smo se satima smjestili u drugoj bazi – Harmežeu gdje smo kroz tri noći gledali kapke - iznutra 
. Petoga smo dana hodočašća posjetili susjedni Oświęcim gdje se nalaze 3 nacistička logora. Prvi smo logor dugo razgledavali, i makar smo napomenuli da smo došli prvenstveno zbog sv. Maskimilijana, na mjestu njegova mučeništva i smrti nismo se dugo zadržali – čak ni za čistu fotografiju. Vodiču je bilo važnije naglasiti nacistički terror i milijune žrtava za koje će Bog suditi, a po njemu i osuditi. Tako u najvećemu logoru, onomu br. 2 nismo vidjeli ništa vezano uz sv. Edith Stein. Isto tako je rekao da zapovjedniku logora vješanje nije dovoljna kazna, a ni riječ nije rekao da se čovjek prije izvršenja presude obratio i zatražio ispovijed potaknut dobrim ponašanjem poljskih tamničara prema njemu (što smo ipak kasnije saznali u svetištu Božanskog Milosrđa u Krakowu). Nakon logorovanja i ručka u bazi, krenuli smo put Wadowica, rodnog mjesta bl. (uskoro sv.) Ivana Pavla II. Pogledali krsnu crkvu, do nje rodnu kuću (koja je u obnovi), muzej i isprobali kremovke iliti kremšnite za koje ne možemo reći da su bolje od zagrebačkih ili samoborskih. Na povratku smo posjetili svetište Kalwariju Zebrzydowsku i krasnu drvenu kapelicu (koja nas je podsjetila na naše, posebno turopoljske) poput onih koje je u dijelu Poljske zaštitio UNESCO. Navečer smo u Harmežeu pogledali potresnu 
izložbu Mariana Kołodzieja koji je preživio logore smrti i dugo nosio taj teret u sebi te ga nakon nekoliko desetaka godina izbacio na platno, drvo, staklo… Neki su se nakon toga bojali sna, ali sve je prošlo u najboljem redu pa smo u vedrom raspoloženju pošli do Krakowa. Prvo smo posjetili centar Ivana Pavla II. koji je u izgradnji, a već je veleban. U njemu je nekoliko relikvija te replika papina groba koja je toliko realistična da su neki pomislili kako je to pravi papin grob 
. Na susjednom se brežuljku nalazi svetište Božanskog Milosrđa i samostan u kojemu je boravila sv. Faustina Kowalska, gdje smo u jednoj kapeli (na čijem se zidu među ostalim likovima svetaca nalazi i onaj Marka Križevčanina) izmolili krunicu Božanskom Milosrđu. Već pomalo gladni uputili smo se u svjetovni, ali mnogim crkvama načičkani, centar Krakowa. Crkve se mjestimice doslovno nalaze jedna do druge. I nisu samo te građevine i mnogi svetci odraz vjere poljskoga naroda, nego i činjenica da je u svim crkvama izloženo Presveto pred kojim se ljudi zadržavaju u molitvi 
. (Nadam se da to nije pokazatelj vjere i u Hrvatskoj.) Nakon razgledavanja kraljevske palače, katedrale, najvećega trga u Europi itd. napokon smo uništili toliko željkovani ručak 
. Poljski restorani imaju ponudu hrane blisku našoj kuhinji, ali povoljniju. Na putu prema bazi smo usput još zapjevali krad. Dziwiszu pod prozorom, ali nam nije mahnuo. (Možda nam je odmahnuo. 
) Navečer smo se zahvalili domaćicama (posvećenim laikinjama kongregacije sv. Maksimilijana) koje su nas kraljevski ugostile i to u pola cijene 
!
Post je objavljen 18.09.2013. u 11:16 sati.