Sjećaš li se,
kako su padale ožujske kiše,
konjaka iz mojih usta,
spavanja po kolodvorima?
Tražili smo Boga,
na istim kolosijecima,
bolnih prepona.
Istrošeni, ispijeni.
Nemam dinara,
da ti kupim laki san,
topli san.
Umrli san.
Sjećaš li se jutra u kom tek idemo na spavanje?
Ili zaboravljaš
kao onaj starac što žica cigarete?
Post je objavljen 17.09.2013. u 01:11 sati.