KRONOLOGIJA DOGAĐAJA OLOBOĐENJA BRODSKE TVRĐAVE (VOJARNE)
SLAVONSKI BROD (15./l6. rujna 1991.) - Zapovijeđu vrhovnog zapovjednika oružanih snaga Hrvatske, vojarnama diljem republike uskraćeno je korištenje struje, vode i telefona, a blokirane su zaprekama kako bi se bi se spriječila izlaženja iz kruga vojarne. Tako je bilo i u Slavonskom Brodu.
Istodobno s blokiranjem slavonskobrodske vojarne aktiviran je i plan obrane općine. Nakon dvodnevne blokade iz vojarne je stigla prva pismena reakcija - ultimatum kojeg je potpisao zamjenik komandanta garnizona major Janko Radmanović. Između ostaloga u dopisu se traži da se obustavi blokada vojarne jer će to u suprotnom učiniti "pretpostavljena komanda (...) što će najverovatnije ugroziti ovu oazu mira, te je za očekivati da će svaki naredni dan i noć biti bitno drugačiji nego sada...".
Krizni štab odgovorio je vojnicima i oficirima neka časno napuste redove armije koja više nije ni jugoslavenska ni narodna, te im dao rok od pola sata za predaju vojarne. Kada je isteklo tih 30 minuta iz smjera Liješća ispaljeno je nekoliko granata kojima je gađan Slavonski Brod i položaji hrvatskih obrambenih snaga. Istodobno je otvorena vatra iz vojarne našto su hrvatske snage odgovorile. Tako je započela dvadesettrosatna bitka za Slavonski Brod.
Prije toga stigla je vijest da se posada vojnog skladišta u Bukovlju predala bez ijednog ispaljenog metka i da 17 vojnika i dva časnika nisu željela prljati ruke služeći okupatorskoj vojsci. Predaja vojnog skladišta u Bukovlju, u kojem je skoro godinu dana bilo pohranjeno oružje slavonskobrodske Teritorijalne obrane, uslijedila je u posljednji tren jer je sve već bilo poliveno benzinom i minirano. Zahvaljujući razboru potporučnika Predraga Cvijetića skladište nije uništeno. Tako je spriječeno razarnje i štete koje bi neminovno bile velike.
Niti ta vijest iz Bukovlja nije pokolebala oficire slavonskobrodske vojarne i njenog zapovjednika Janka Radmanovića, koji su radije izabrali razaranje grada, no časno napuštanje redova ove velikosrpske armije. I dok je trajala žestoka borba, dok su mine, granate iz svih oružja pljuštale po Slavonskom Brodu - u drugom vojnom skladištu, u Gromačniku, vođeni su pregovori o mirnoj predaji. Nakon ispaljene potkalibarske granate iz tenka M-55 koja je razrušila ulazna vrata skladišta, vojnici i oficiri predali su 16. rujna u 4,3o sati skladište hrvatskim snagama. Ovom prilikom redove federalne armije napustila su 23 vojnika i 3 časnika.
Za to vrijeme borbe u Slavonskom Brodu nisu jenjavale. U ponedjeljak (l6. 9.) major Radmanović konzultirao je oko 9 sati svoje zapovjedništvo u Tuzli oko predaje vojarne našto su suradnici (po zlu poznatog) generala Save Jankovića, reagirali oduzimanjem zapovjedništva nad vojarnom. Major Radmanović je telefonskim putem smijenjen, a na njegovo mjesto postavljen je kapetan I. klase Radisav Stojanović (za kojeg se govorilo da mu brada raste ispod kože - toliko je bio velikosrpski zadojen). Tako su borbe i razaranja Slavonskog Broda produžena za još devet sati. Za to vrijeme na grad je ispaljeno oko 250 minobacačkih granata, ali kako ni ta kanonada nije pokolebala Brođane, oficiri bivše jugoslavenske vojske panično su željeli uspostaviti kontakt s Kriznim štabom. Kad im je to uspjelo tražili su predah od sat vremena u kojem bi predali vojarnu. Taj zahtjev Krizni štab nije prihvatio već je zatražio trenutnu predaju. Uvidjevši bezizlaznost situacije 20 oficira, 100 vojnika i tri građanska lica predali su slavonskobrodsku vojarnu hrvatskim snagama 16. rujna oko 18 sati. Tako su nakon 23 sata borbe završene.
U Istražni centar Okružnog suda u Slavonskoj Požegi, prema informaciji Policijske uprave Slavonski Brod, privedeni su ovi časnici i građanska lica koja su bila na službi u slavonskobrodskoj vojarni:
major Janko Radmanović - komandant garnizona koji je u Slavonskom Brodu od 1974.; kapetan Radisav Stojanović - koji je tijekom noći telefonski postavljen za novoga komandanta; stariji vodnik Neško Jović; potporučnik Ante Mihailov; stariji vodnik Gajo Stojanović; zastavnik Osman Redžić; kapetan prve klase Stojan Borojević; potporučnik Željko Todić; kapetan prve klase Zdravko Vasić; kapetan Vlajko Gošić; major Mirsad Selimbegović; potporučnik Anđelko Nosović; vodnik Srđan Vidaković; zastavnik prve klase Nikola Antić; potporučnik Danilo Todorović; zastavnik Nikola Jaredić (rodom iz Poljanaca, za kojeg su svi vojnici potpisali da nije sudjelovao u borbama već inzistirao na predaji), stariji vodnik Dragan Jović; potporučnik Josip Šajgaji; stariji vodnik Negoslav Đorđević te vodnik prve klase Beduin Brkić kao i tri osobe na građanskoj dužnosti u JNA: Andrija Brkić, Boris Pavičević i Nenad Đukić.
Tijekom borbi za slavonskobrodsku vojarnu nitko nije poginuo, a 26 pripadnika Zbora narodne garde i Ministarstva unutarnjih poslova je ranjeno. Od toga četvero teže, dok je jednom amputirana desna noga. Sedam osoba je zadržano na liječenju u slavonskobrodskom Medicinskom centru, a ostali su vraćeni u postrojbe.
Tri dana nakon borbi ekipa za uviđaje PU Slavonski Brod zabilježila je oštećenja na području grada: potpuno je uništeno 13 stanova, jedna obiteljska kuća i 11 automobila. Uslijed požara djelomice je oštećeno 16 stanova i tri obiteljske kuće, a eksplozijom ili pirotehničkim sredstvima oštećeno je 60 stambenih objekata, 83 automobila, 10 kamiona, 6 pomoćnih zgrada i 34 ostala objekta.
Post je objavljen 16.09.2013. u 14:07 sati.