vrijeme je za polazak,
tvoj posljednji prostor,
tvoj posljednji peron
i klupica,
pripiti kondukter je sjeo do tebe
i mrmlja nešto u bradu.
jutarnja golubica guguče
svoju poznatu, monotonu
morgen sonatu.
jutro je i asfalt isijava
toplu zemljinu nutrinu
kojoj ćeš se
kao odbjegli fetus
vratit
svojoj utrobi a.k.a. u pizdu materinu.
Post je objavljen 15.09.2013. u 01:15 sati.