Najgore mi je kad vidim preljepu djevojku koja sjedi sama na klupi i plače za dečkom koji ju je povrijedio.
'zašto plačeš djevojko?' priđe joj polako jedan stranac 'dečko...ostavio...me..' jecala je djevojka 'Da je taj dečko vrijedan tvojih suza,nebi te rasplakao,da te uistinu voljeo ne bi ni pomislio na prekid s tobom,ne plači djevojko on će nastavit bez tebe dalje,zašto sada plačeš kada znaš da ga natrag dobiti nećeš?' reče njoj stranac a ona na to pognu glavu i reče 'nije on mene volio ali sam ja njega i to onako istinski,sa onim njegovim manama,ma nisam ga ni voljela već obožavala! Obožavala sam prstima prolazit kroz njegovu nježnu smeđu kosu,obožavala sam slušat njegove priče,obožavala sam se zadubiti u njegove oči i viditi sebe,obožavala sam ga' 'obožavala si živjeti u laži s njim? Obožavala si prolazit prstima kroz njegovu kosu koja je to već radila prije tebe? Obožavala si slušat njegove priče koje je slušala druga? Obožavala si se zadubiti u njegove oči i umjesto sebe vidjeti neku drugu? Obožavala si ženskaroša?' reče stranac a ona ga pogleda u oči i kaže 'da tako nekako' oči su joj se napunile suza,polako su plakale a stranac joj obriše suze i kaže 'taj dečko ne zaslužuje ljepu djevojku kao tebe' djevojka se samo osmjehne a stranac se digne sa klupe i ne kaže ni riječi okrene se i polako krene a djevojka reče 'jel mogu barem znati tvoje ime?' stranac je preko ramena pogleda i samo ode nakon 5 godina dođe na isto mjesto vidi djevojku sretnu dođe do nje i kaže 'sjećaš li se mene? Prije 5 godina susreli smo se,ti si plakala...' 'da,da sjećam te se otišao si bez ijedne riječi..' reče ona 'da ja sam taj..mislim da je vrijeme da saznaš da sam ja zapravo tvoj brat koji je skoro umro..' kaže njen brat 'Davide,kako si? Zar nisi..?' kaže ona 'Lucija nisam naš tata mi je platio operaciju potajno,i skrivao me...odlučio sam te posjetiti i priznati sve..' odjednom Lucija se sruši a papir joj u ruci 'mama znam da smo se borili protiv moje bolesti ali neću još dugo,volim te' David spusti suzu a jedan dečko dotrči 'Lucija donesao sam.. Lucija!' 'a tko si ti? Reče David 'ja sam joj dečko zajedno smo već 5 godina a tko si ti?' reče Lucijin dečko 'ja sam...ma sad je nebitno.' okrenuo se David i otišo. Nakon 10 godina vratio se David i otišao na groblje. Našao je Lucijin grob i počeo pričati a Lucijin duh bi svako malo dodirivao Davida po ramenu,David bi svako malo provjeravao ko je to iza njega pa bi se opet okrenuo grobu i pričao na kraju zapalio svijeću i otišao daleko i svakih 10 godina bi se vraćao na isto mjesto..na kraju ostario je i umro i otišao gore..njegov duh bi dolazio na njihovo staro mjesto i sjeo na klupicu
Post je objavljen 14.09.2013. u 20:23 sati.